Znaš sjedio sam tako neki dan u parku na pauzi. Pored mene su prošli momak i djevojka, zagrljeni, nasmijani, rekao bih iskreno srećni. Posmatrao sam ih sve dok ih nisam izgubio iza prvog ćoška. Prvi put nakon ovoliko vremena sam nekoga posmatrao bez osjećaja nostalgije, bez da sam u njima vidio nas.
U njima nisam vidio, ono dvoje nezrelih tinejdžera koji usred, zime sjede sklupčani na parkovskoj klupici, pripijeni jedno uz drugo. Ne nisam vidio ni onu djevojčicu, koja bi se popela na klupu samo da može da me zagrli i poljubi onako s visine, niti sam vidio onog neozbiljnog momka, koji u kasne sate koraca kroz noć, jer nije mogao da se odvoji od tebe, jer mu je svaki trenutak s tobom bio dragocjeniji od svega. U njima nisam vidio nas, jer smo ti i ja jedna lijepa prošlost, a oni su ono u šta želim da vjerujem, nova budućnost.
Znaš princezo moja, imao sam osjećaj kao da mi je pao kamen sa srca tada, ne zato što sam prestao da osjećam nešto prema tebi, jer si ti neko ‘ko će uvijek biti neko poseban, ‘ko je predstavljao dio mog života, nego zato što sam mogao sebi da priznam, da sam ispoštovao ono što smo nekada imali i pored toga što si me povrijedila, ostao sam ti vjeran sve ovo vrijeme. Kad bolje razmislim ostao sam vjeran sebi, svojim idealima.
Međutim taj trenutak je bio prekretnica, tada sam znao da sam spreman da krenem dalje, da okrenem novu stranicu u svom životu, da ponovo tragam za nekim neiskvarenim očima, da nečiju drugu ruku isprepletem među svojim prstima, da nečiju drugu kosu mrsim kao tvoju nekada…
“Tražite ljude koje biste voleli. To je tajna i uspeh čitavog života.”
M.M.
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!