Otišla je od mene zauvijek, a nekad ubijao sam je svojim nejavljanjem i volio da trči za mnom

Ubijao sam je svojim ne javljanjem, nekako sam volio da trči za mnom, siguran da joj to nikada neće dosaditi.

Ali dogodilo se baš to, dosadilo joj je da se igram s njenim osjećajima. Falile su mi njene poruke, pozivi, dani su bili prazni bez njih. I tada sam ja nesvjesno počeo raditi njoj ono što je ona nekada meni. Slao sam joj poruke na koje nije odgovarala, zvao je ali je pozive odbijala.

Mrzio sam to njeno ponašanje koje je zapravo vidjela od mene, ali nisam odustajao.

Nakon par nedjelja poslao sam joj poruku kako si, na koju je začudo odgovorila: “Odlično sam, divan je osjećaj prestati biti budala, a još je divniji praviti nekoga budalom, hvala ti”. Onda sam, prijatelju, shvatio sve iz nekog drugog ugla. Ona je bila uz mene kada to nisam ni znao, a ponekad ni osjetio. Nisam shvatio koliko je ljubavi posvetila i dala meni.

Znaš, prisjetio sam se svega, i bilo mi je žao što sam je pustio da ode.

Jednostavno je postala umorna od moga nemara, još samo jedna teška greška. Brinula se za mene, a ja to nisam shvaćao. Kad mi je govorila da ću jednom pogledati nazad i vidjeti sve greške nisam joj vjerovao. Ali, znaš, tek sad shvaćam da sam pustio najbolje što sam imao da ode…

Pozitivan stav

Neki baner
Neki baner