Nekad postane višak svako slovo prevaljeno sa ivice usana. Postane nebitno sve, i godine, i vrijeme i nevrijeme. Tužni su to trenuci, ono doba između očajanja i ravnodušnosti. Ljubavi i svega što ona nije.
Loše je dati sve. Loše je živjeti za nekoga, nadati se. Pustiti mašti na volju da se propinje koliko je duga i široka, te tako stvori iluziju u glavi. Još je gore živjeti za sutra. Gdje je tu ono danas? I gdje si tu ti? Izgubiš se u sopstvenog sebi, između zida onoga što nisi i onoga što drugi žele da budeš. Nikada ne odgovaraš njihovim potrebama. Valjda se nekako ne možeš baš nikako uglaviti u taj kalup za savršenost, pa ostaneš da živiš tako nesavršena. Nemoj da ti je žao. Ipak su unikati na cijeni.
Onda poželiš jednostavno nestati. Izgubiti se u masi neistomišljenika, tumarati tišinom okružena onima što šute. I zavoliš samoću. Prigrliš je svim svojim bićem, srećna što ona ne ispituje, i nikad, ma baš nikad te ne napušta. Onda shvatiš šta to držiš u zagrljaju pa staneš i postaviš sebi ono veliko pitanje, „Ko sam to ja“?“ Šta sam“? Nerealista okružena onima što čvrsto stoje na zemlji? Sanjar u svijetu samih realista? Grijeh? Oni ili ti?
Ali život, on je to tako htio. Testira tvoju izdržljivostm i čvrstinu, gurajući te bliže ka rubu. Ti ne daj. Ne daj da te gurne sa tog ruba, možda iz ljutnje, možda iz čistog inata da uradiš nešto baš savršeno suprotno onom šta žele. Inat je nevjerovatno oružje smogni snage pa ga sakupi dovoljno i ne daj se.
A čemu onda ovo sve danas ako se može tako? Čemu ta ljutina na licima ljudi, čemu odbojnost pred neznanim? Sva sama ozbilja lica, iznutra prazna. Ljudi koji su se prepustili vremenu i sredini, pa više ni sebe nemaju. Zar da dopustiš da se i tebi to desi?
Ne treba tebi takva sudbina, već ti počni svoju da skrojiš po svojim sopstvenim mjerilima i standardima. Ne daj da ti se život diktira. Ne daj da ti osmijeh siđe sa lica baš zbog tih kojima on toliko smeta. I ne daj da te sruše, baš njima u inat. Jer dok god ti tako stojiš, čvrsto na svojim nogama, nisu te pobijedili. I nisu od tebe bolji. Nikad nisu bili i nikad neće biti, samo još ti moraš to da shvatiš…
I upamti, nikad ne živi za ono „sutra“, dok god je pred tobom ovo „danas“.
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!