Ponekad misliš kako bi bilo lijepo imati curu za Božić. Ili možda momka ako si cura: lijepa si, vrijedna, pametna, a čini ti se da te u tvojoj blizini nitko ne primjećuje. Preispituješ se. Priželjkuješ…
Jednom bi zasigurno bilo lijepo doživjeti bijeli Božić tu u Splitu. Otići na polnoćku po rahlom snijegu; nakon jutarnje mise baciti koju grudu. Svakodnevno odlaziti do kućica i guštati u kuhanom vinu, kobasicama.., zalutati do Đardina, slikati se sa snjegovićem, kočijom, objaviti na faceu i dobiti like-ove.
Ali gdje ti je fokus? O čemu to razmišljaš? Iskvario ti je srce moderni život, uprt u prizemne stvari. Priželjkivati ljubav je jedno i to je prekrasna želja, predivan san, ali trebala bi to biti želja za zajedništvom, a ne za dokazivanjem.
Smisao Božića
Realnost je sasvim drugačija. Božić – mali bog dolazi na svijet u obliku malog djeteta, baš poput tebe da bi ti bio blizu. Ne u raskošnom dvorcu, već na periferiji kako bi svima bio dostupan. Njegov slavimo rođendan. Pozvani smo na Njegovu proslavu. Radimo privatnu zabavu, a zaboravimo pozvati slavljenika.
Božić- Obitelj. Koliko se još obitelji okuplja skupa? Ili muž i žena više ne pričaju. Olako odustali jedno od drugoga. Sin više ne priča s majkom. Ne da mu vlastita žena. Brat i sestra u zavadi zbog nasljedstva. Momak i cura u krizi veze zbog krivih očekivanja.
Foto: Canva
Čudo Božićnog jutra ostvaruje se svakog dana u svakom čovjeku, toplini zagrljaja, ljepoti osmijeha, radosti i otvorenosti životu, riječima oprosta, zahvale ili ljubavi. Ljubav je došla na Svijet i nastanila se među nama. Ove godine malo ispremiješaj krug uzvanika, vrijednosti poklona… Jer neke stvari ne mogu se kupiti novcem, nemaju označenu cijenu, a neprocjenjive su.
Rođen sam 1984. u Splitu gdje sam odrastao, završio osnovnu i srednju školu, te Management malih poduzeća pri Ekonomskom fakultetu. Iako sam još mlad stekao sam iskustvo u dosta poslova. Prvo kao konobar, a onda i voditelj prvo bara hotela, a kasnije i jedne popularne palačinkarnice. Neko vrijeme radio na recepciji, u prodaji bijele tehnike, dok sam danas djelatnik HKS-a u Zagrebu. Gdje živim od ove jeseni, još uvijek neoženjen. Od malena zavolio sam kuhanje i crtanje, a nakon nekog vremena čitanje i pisanje. Neki još od hobija bili su: gluma, nogomet, ples, šah. U ovom posljednjem imao sam zapaženih rezultata. Dvostruki juniorski prvak Hrvatske, osvajač više turnira, te sudionik Svjetskog juniorskog 2002. u Heraklionu na Kreti, seniorskog Europskog 2009. u Budvi, i 2019. u Skoplju.
Titulu međunarodnog šahovskog majstora stječem 2013. No, ono puno više što me određuje od same diplome i pojedinih rezultata jesu snovi, nadanja, želje od kojih nikada nisam odustao. Idealista sam oduvijek bio, romantik po duši. Najviše me raduju sitnice i male stvari, bijeg u prirodu i šetnja uz more. Sjedenje na plaži, osluškivanje, promatranje ljudi, prirode, stvari, neba…odatle dolazi moja inspiracija za pisanje. Volim pisati o životu, smislu, ljubavi, Bogu. Kad govorim o sebi, neizostavno spomenem Framu. Jer ona je najviše utjecala na mene. Proveo sam tu najljepših 13 god. Takoreći, stavove i vrijednosti koje sam tu stekao i dan danas su prisutni u mom životu. Vidljivi su kroz ono što radim, govorim, svjedočim i što želim postati.
Pisao sam povremeno za Tau, Župni list, najave za mise mladih SKAC-a. Kroz odrastanje sam volontirao, sudjelovao u organizaciji pojedinih projekata, humanitarnih akcija, te 3 god držao repete iz matematike. Uvijek sam smatrao da talente moramo umnažati i darovati malo svog vremena i znanja i za dobrobit društvene zbilje u kojoj živimo. Tada bolji Svijet nije više nemoguć pothvat. Svaka promjena počinje od nas samih!
