Panta rei

Dobrodošao

Hej, pozdrav, baš ti!
Ti!
Tiiiii!
Dobrodošao dragi, nenadmašivi čovječe,
prijatelju dragi, voljeni.

Kako si?
Muči li te nešto? Znaš, možeš mi sve reći.
Ne želiš? U redu… Ja ću pričati, znaš da mi to i ne pada teško. Osim kada netko to istakne, ali živim, pa eto, živjet ću.
Jezici nam gotovo pa biblijski plamte, u nemiru i smislu rodila se komunikacija, lingvistički preobrat iz životinje u čovjeka, iskonski grijeh napokon je određen, da ne kažem predodređen za svakoga tko uspijeva u nemiloj borbi ugledati svijetlo na kraju tunela, iz maternice vlastite majke.

Baš si došao u pravi tren! Ha-ha! Dobro, hajde što se ljutiš malo provokacije nikome ne škodi. Život je divan dar, kreiran baš za tebe, iskoristi ga dijete.
Teško mi je s riječima unazad nekoliko dana, tjedana čak.
Mogla bih ti ispričati nešto o individualnoj kozmologiji rađanja.
….
Usta, vrtlog invokacije, pretežito neuspješne, kao da grcaju puna soli,
možeš li zamisliti taj osjećaj?
Kapacitet šupljine potpuno zaokupiran soli; odvratno. Grčevito kašljanje i gušenje ne pomažu, možda jedino bi trebalo pričekati da difuzija sline i soli stvori onu dobro poznatu formulu. Pjena na uši izlazi, Eustahijeva cijev služi kao odvod u neku novu misao…

Pljuvala bih more.
Najslanije i najprljavije,
Slapovi bi mi se cijedili kroz usne i
silovito se zabijali u svaku moju poru, oblikovali prepukle kosti u kipove mojih nedorečenih misli
a rane bi boljele neizmjerno.
…
Postavila bih čašu na tlo;
uže na strop;
zavezala noge oko iščašenih gležnjeva
i pokušala stvoriti život iz oceana moga ždrijela.

Možda bi novi svijet bio mirniji,
Poredak sretniji
juha života manje vrela,
mlaka,
topla.

Vjerojatno i ne.
O, kako je divno sanjati…
Plemena u plamenu
bi se borila protiv različitosti,
znaš kako mi to pornografski ljudski činimo-
ništa nije ljudskije od neljudskosti.