Može li nešto nastati iz očaja? Iz presječenih emocija, srušenih snova, slomljenog srca?
Ostaje li tu išta osim beznađa i gubitka volje za postojanjem? Svjesni smo da će nam netko preporučiti psihologa, međutim oni neće riješiti naše probleme, bezbrojne poraze.
Što ako padaš, onda opet ustaneš, ali te neko zlo opet povlači u živo blato? I gušiš se u toj nevolji, grlo ti krvari, boriš se za zrak. Situacija je konfuzna, bezizlazna, problem za problemom. Bankrot, bolest, smrt, prijete u istom trenutku.
Koga pitati za pomoć?
Ako znaš da bi te neki ljudi istrijebili s lica zemlje i ako znaš da će im biti drago što se raspadaš. Možda će biti oni koji će ti pomoći da se sama baciš u provaliju. I onda sama sebi kažeš, bolje ne, radije ću se sama grcati, pa kud puklo da puklo.
Znaš za psihologa i psihijatra, ali može li on ili ona vratiti mrtve iz groba, može li učiniti da tvoje dijete ustane iz bolesničke postelje i da se igra s drugima. može li spriječiti da te bivši, koji je nasilnik, više ne proganja?
Može li otplatiti krediti, može li ti naći posao bez mobinga, može li učiniti da zatrudniš nakon dvadesetpetog pokušaja, može li spriječiti tvog muža da te ne vara i može li učiniti da se nakon svega osjetiš cijelom?
Može li duhovnik ili osoba s darom iscjeljenja učiniti čuda i zašto svi odjednom govore o čudima pozitivne vibracije? Može li tko reći kako smoći snage za pozitivno razmišljanje, za normalno rasuđivanje dok se sve ruši, dok sve gori.
Vlastita apokalipsa
Nije potrebna poplava, požar, potres da doživiš kolaps ako se nalazi u vlastitoj kući, ako si mučena i zlostavljana, ako skapavaš na kemoterapiji. Ako nosiš fetus, a nemaš novaca za abortus, ako si bez posla, ako svako treći dan jedeš, ako moraš druge pitati i moliti za hranu. Kraj svijeta je u tvojoj kući i samo čeka da te proguta.
Ponekad te optuže da, ako pričaš o tome, da želiš biti u centru pažnje, ponekad žele izvući detalje iz tvoje nesreće. Nemaju razumijevanja za sve ovo što prolaziš, okrivljuju te. Na kraju si ti uzrok, krivac, posljedica. Nalaziš se na rubu samoubojstva.
Zašto patim?
Utjeha postoji, jer su se najslabiji i najpogođeniji izdigli iz pepela, preboljeli su, iscijelile su ima rane i neprestano slušaš takve priče, ljudi te tapšaju po ramenu i govore ti da tvoja nevolja nije najveća, da uvijek postoji gore.
S druge strane gledaš kako loš i podobni prolaze lako, kako se provuku i svoje pogreške prikažu kao pobjede. Na osnovu svoje pohlepe i bahatosti dobiju sve. Vratiš se kući i pitaš Boga univerzum, pokojne zašto ja moram toliko patiti, zašto je sve na moja leđa palo i postoji li izlaz?
Pobjeda
Rješenje postoji i postoje dva načina ili ćeš dopustiti da te ova nevolja uništi ili ćeš voditi rat s njom, pravedno i dostojanstveno poput prave Amazonke, istinske ratnice, Bez borbe nema ništa,stoga se bori do posljednje kapi krvi. Ako umreš, barem ćeš imati razlog zašto si dala posljednji atom snage.
Koliko god bilo teško, ne smiješ se predati. Suoči se sa svojom nevoljom, gledaj je ravno u oči, nemoj bježati od nje i izbjegavati taj problem. Ti to možeš, ratnice. I za ovu borbu ne postoji nitko drugi koji će na tako veličanstven način pobijediti kao ti.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.