Griješiti je ljudski – ta je poslovica stara koliko i sam svijet. Kako bi sretnije živjeli morate shvatiti da je ona potpuno istinita i naučiti se ponašati u skladu s njom.
Pogreške su dio svačijeg života
U životu dišemo, rastemo, učimo, volimo i griješimo. Pogreške su dio svačijeg života, a kada ih naučimo prihvaćati, otvaramo sami sebi put prema mentalnom sazrijevanju, psihičkoj ravnoteži i razvoju inteligencije. Veliko je umijeće ne dopustiti da nas vlastite pogreške obeshrabre.
No, ako nakon pogreške ne možemo pronaći energiju da to prebrodimo to može biti znak da smo upali u začarani krug i da pokušavamo sami sebe dočarati nepogrešivima što je potpuno pogrešno. Umjesto da se čudimo kako se takvo nešto moglo dogoditi baš nama bolje će biti da naučimo izvući nešto pozitivno iz svoga poraza nego što će nam koristiti u budućnosti. Vjerovali ili ne čak i velike pogreške mogu dugoročno gledano imati nepredvidive pozitivne posljedice.
Foto: Canva
Tko je kriv?
Ljudi mogu doživljavati pogreške na dva načina: s jedne su strane oni koji na svoja leđa svale svu odgovornost za sve loše što se događa oko njih, a s druge su strane osobe kojima je puno lakše za vlastite loše postupke kriviti zlu sudbinu ili pak nekoga drugoga. Ni jedno ni drugo nije dobro. Najbolje je biti u zlatnoj sredini.
Preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke je hrabrost, no pretjerivanje u tome nepotrebno je i loše prema nama samima. Kad se susretnemo s nekim porazom najvažnije je uravnoteženo procijeniti situaciju i uvidjeti za što smo sami zaslužni. Ali i izdvojiti ono na što nismo mogli utjecati.
Ivana Matas, rođena u Splitu, gdje odrasta i školuje se, po struci diplomirana pravnica, voli pisati, voli životinje, voli zdrav život i kvalitetnu zdravu prehranu te je svoju ljubav prema zdravom životu spojila u jedno i krenula pisati članke na temu zdravlja.
