Jeste li ikad zaista razmišljali što to zapravo znači imati samopouzdanja? I zašto mnogima zdravo samopouzdanje zvuči kao bahatost? Je li to zato što je to zaista neka ružna karakterna crta u kojoj je neka osoba zapravo previše samoljubna, ili je to zapravo poruka drugoj strani koja smatra neki postupak bahatim, da sebe ne cijeni i ne voli dovoljno? Sistem ogledala, tj. refleksije.
Granica je možda tanka, ali je osjetna.
Ono što netko naziva bahatošću često s bahatosti nema veze.
Bahatost ili samopouzdanje?
Moj primjer je banalan, ali kad ga raspišem u detalje točno ćete znati razliku.
Jučer sam napisala stanovit citat s namjernom pogreškom, za koju su me pojedinci već ranije upozoravali i za koju su me jučer ponovno pozvali da je ispravim. Ja to naravno nisam učinila, jer sam greške svjesna i napisana je namjerno. Ciljano. Sa svrhom. Iako je po našem standardnom jeziku zaista pogrešna.
Ali ja mogu živjeti s tim. Na kraju konca radi se o mom citatu, objavljenom na mojim društvenim mrežama, ne u mojim knjigama, koje su kako i nalaže pravilo struke sve prethodno prošle kroz ruke lektorice, i to jedne od najboljih u regiji.
Dakle što se citata tiče, on niti služi ičemu osim konstrukciji misli koju sam željela prenijeti, niti ikoga išta košta, niti ja na njemu ili putem društvenih mreža uopće zarađujem. To je moj hobi i moja dobra volja da dijelim svoje misli i djeliće svog života. Nisam to obavezna. Kao takva ne smatram da se trebam prilagođavati tuđim zahtjevima.
Bahato ili realno?
Nekome će biti ovo prvo, nekome ovo drugo.
Odgovornost
Kada bih bila profesor i kada bi moj posao bio prenositi znanje na moje đake, tada bih bila obavezna paziti na svako slovo, i ovakve namjerne “greške” ne bi mi se smjele događati, tj. trebala bih ih ispraviti.
I kada bih to odbila, to bi zaista bilo bezobrazno.
Svakodnevno smo izloženi raznim bahatostima ljudi zaposlenih u javnom sektoru, koji financirani našim novcem, namjerno griješe i namjerno ignoriraju naše negodovanje. Međutim, ne vidim rasprave po društvenim mrežama o tome, niti vidim da je ikoji online ratnik, istupio i prenio tu svoju borbu na pravu adresu.
Zašto je tomu tako?
Zbog toga što ne postoji dovoljna osviještenost za borbu na pravom frontu, za stvari koje su važne, čak ne postoji ni svjesnost o tome što je bitno a što nije. Zapravo, paradoksalno živimo u vremenu kolektivne letargije za ono bitno i pretjeranog angažmana za nebitno. Jer su ljudi postali robovi tehnologije i vlastitog ega.
Online ratnici
Svi su neki online revolucionari, brzi na tipkovnici i jaki u osudi, ali u stvarnosti postoji nešto drugo – velika nesigurnost. Strah. Od toga da budu tko jesu zaista, da se zauzmu za sebe na pravi način, da krenu u bitku za svoju dobrobit tamo gdje se ona svakodnevno ruši i na kraju konca da se izađe iz svog balona, iz svoje zone komfora.
Kad ste zapravo nesigurni i u konstantnom strahu za sebe, onda pokrećete razne Facebook ili Instagram ili TikTok revolucije i borite se za posve nebitne stvari. Često i na posve krivi način.
Kao što je jučer stanovita gospođa na Facebooku napisala (a kasnije i panično obrisala) komentar – “Ispravi ako hoćeš da te pratimo.” Pa me zatim hrabro blokirala nakon što mi je u inbox poslala bezobraznu poruku, za koju mi nije dala ni mogućnost da na nju odgovorim jer je toliko bila u panici od onog što bi od mene mogla čuti, da je brže bolje stisnula block. I utekla.
Nije ona bježala od mene, ona i dalje bježi sama od sebe.
Potreba za kontrolom izvanjskog
Pokušala je na pogrešan način, izvršiti pritisak na mene svojom ucjenom i tako zapravo željela kontrolirati nešto što je izvan njezine moći.
Meni, kao nekome tko godinama proučava psihologiju ljudskog ponašanja, to govori da ona apsolutno nema kontrolu sama nad sobom i svojim životom. Jer svaki put kad joj se nešto ne sviđa krene s pasivnom agresijom (nije joj taj komentar bio prvi takav napadački, a sigurna sam neće biti ni zadnji) ili utekne kad stvari ne krenu onako kako je ona zamislila.
Mnogo sam to puta vidjela oko sebe, a osobito na društvenim mrežama.
Ljudi ne mogu na kraj s kontrastom i činjenicom da nemaju kontrolu nad nekim, pa onda kliknu block kako bi tu osobu anulirali. Kako bi ona nestala iz njihovog vidnog polja, jer tako imaju lažni osjećaj kontrole.
I sama ponekad koristim block, ali u situacijama kad osoba koristi uvrede ili kad maltretira druge čitatelje. Nakon što ju prvotno upozorim, a osoba se ne smiri i ne upristoji, te nastavi pisati uvredljive komentare ili spammati, tada završi na block listi.
Desi se i da se ljudi osvijeste i ispričaju, jave porukom ili mailom nakon nekog vremena pa im skinem block, jer ljudski je griješiti, ali je ljudski i opraštati.
Manjak samopouzdanja
No, block kao bijeg od odgovornosti i bijeg od sebe, to je nešto drugo. To je znak manjka samopouzdanja.
Jer samopouzdanje je prihvatiti da se nećemo svima svidjeti, da se neće uvijek svi s nama slagati i da neće uvijek sva iskustva s ljudima znanim i ne znanim biti lijepa i ugodna, ali svejedno ostati, zadržati gard, držati se svog stava i ne uzmicati pod napadima, pritiskom i ucjenama.
Moj odgovor jučer na napad i traženje da izmijenim tu rečenicu dobio je odgovor – “Ne morate me onda čitati.”
Bahato ili iskreno? 😉
Nisam obrisala objavu, nisam je ni promijenila. Nisam niti ustuknula. Dapače, poručila sam jasno i galsno da neću podilaziti zahtjevima, jer kada bih samo jednom popustila na ovako nešto, tim zahtjevima ne bi bilo kraja.
Primjer je banalan, ali nije li u svakodnevici tako?
Koliko ljudi traže a na koliko zapravo imaju pravo?
Ljudi traže da se prilagodite, povijete, odšutite, jer smatraju da su u pravu, a zapravo prelaze granicu jer su zapravo ili nepristojni, neodgojeni, nesigurni… Slobodno nastavite nit.
Nedavno mi je jedan potencijalni klijent na ponudu koja je bila cjenovno izrazito korektna, s obzirom na obujam posla koji se od mene tražio, napisao da sam ipak mogla ići niže s cijenom, zbog prve suradnje.
A bio je itekako svjestan da je već dobio popust zbog iste stavke. Samo sam mu to napomenula i rekla da se javi ako mu ponuda u nekom trenutku bude odgovarala.
Nisam s njim ulazila u rasprave, cjenkala se, niti mu rekla da je bahat ili bezobrazan. Zna on to i sam dobro.
Famozni app (ako prođe – prođe)
Jer vidite, ljudi će uvijek pokušavati natjerati vas da nešto mijenjate jer njih to bode, iako ih se zapravo ne tiče, ne dira ih, ne ugrožava niti ih dira po džepu. Ili će htjeti da idete preko svojih granica kako bi oni stekli prednost tj. korist.
Pokušat će pomaknuti vaše granice i uglaviti vas u svoje okvire, ali na vama je hoćete li im to dopustiti, hoćete li se znati zauzeti za sebe, pa makar se to njima ne sviđalo i makar to oni smatrali bahatim.
Vaše su granice samo vaše i vi na njih imate pravo.
Njima se te granice ne moraju sviđati, ali apsolutno ih trebaju poštovati. Ili mogu potražiti vrata.
To je tako. To znači sebe staviti na prvo mjesto i biti glavni lik u priči vlastita života.
Dokle god se povijate i prilagođavate, život će vas bombardirati ljudima koji će od vas tražiti sve više, davati sve manje ili nimalo i vječno biti s vama nezadovoljni. Vječno vam prigovarati zbog posla, izgleda, dinamike odnosa…
Ne postavljanje granica reflektira se na sve naše odnose – negativno
Sve ovo itekako ima veze i s partnerskim odnosima. Jer odnosi nisu samo ono što dajemo, odnosi su i ono što za sebe želimo i što s pravom tražimo. Naše su potrebe i naše ljudsko dostojanstvo imperativ, a ne nešto oko čega ćemo se cjenkati i dogovarati.
Morate se voljeti toliko da ste neupitno spremni sebe staviti na prvo mjesto u svemu. Jer ako vi niste spremni zauzeti se za sebe tako, vjerujte drugi sigurno neće. Dapače, iskoristit će vas i prelazit će vaše granice kako god žele. Od vaše će osobe napraviti svoju igračku.
Osobno sam nedavno prekinula dugogodišnje prijateljstvo, jer je osoba željela prelaziti moje granice. Radilo se o poslovnoj suradnji, koja je od mene zbog toga što smo bili prijatelji, zahtijevala mnogo veći angažman i puno truda, koji sam i željela uložiti dok to nije preraslo u pokušaje iskorištavanja.
Tada sam povukla crtu, rekla sam što se od mene može i ne može očekivati.
No umjesto isprike, osoba je ponudila svađu i bahate napade i ja sam se prvo povukla iz projekta, a zatim i okončala prijateljstvo koje to očito više nije ni bilo.
Emocije i definicije odnosa kad paravan za iskorištavanje
Shvatila sam da je prijateljstvo privid, i zapravo paravan nekome tko se promijenio, a ne na bolje i kako sva moja dobra volja da pomognem niti je prepoznata niti uvažena. I kako je za mene bolje da tu priču okončam.
I da, bilo je teško, jer je to netko tko je u mom životu bio dvadeset godina, međutim ja nisam željela nastaviti priču u kojoj bih narednih deset ili dvadeset godina doživljavala opetovana razočaranja.
Samopouzdanje znači reći ne čak i osobama koje volite, kada shvatite da ti odnosi nisu dobri po vas. I da ono što od vas traže nije dobro po vas.
Nemojte da vas u tim trenucima emocije zaslijepe. A to se često događa. Trpite od ljudi opetovana iskorištavanja, uvrede i nepoštovanja, ucjene ili čak i nasilje jer eto vi njih volite.
Možda je vrijeme da se zapitate što točno volite u ljudima koji vam svakodnevno pokazuju da ne vole vas?
Koji od vas zahtijevaju, koji vas iskorištavaju, uzimaju zdravo za gotovo i zbog kojih se osjećate malecno, nebitno i poraženo?
Gdje je u toj priči ljubav? Gdje ste u toj priči vi sami?
Birajte sebe
Zauzeti se za sebe i ne dati na sebe, nije bahatost, nije neodgoj, to je izraz ljubavi prema vlastitoj osobi i iskaz najdubljeg poštovanja prema sebi. Jer svi drugi oko nas, ma koliko ih mi voljeli i ma koliko nam bitni bili – su prolazni.
Od dana kad otvorimo oči, pa dok ih zauvijek ne zaklopimo, mi zapravo imamo istinski samo sebe. A ako sebe nemamo, ako nas poraze tako što nam ubiju samopoštovanje, onda smo zapravo izgubili.
Ljudi koji vas ne vole i kojima niste bitni, nisu gubitak. Oni su lekcija. I kao takve ih prihvatite, zahvalite na ulozi koju su u vašem životu imali i poželite im svako dobro, nakon što im širom otvorite vrata i ispratite ih iz svog života.
Ili sa svoje Facebook stranice.
Na isto dođe, zar ne? 😉
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com. Trenutno aktualne seminare i izazove pogledaj na lionmedia.hr
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com