Postoji li odnos bez očekivanja?

Može li u odnosu punom očekivanja živjeti sloboda? I, postoji li uopće odnos bez očekivanja? Ili uvijek nešto očekujemo od druge osobe? I, ne stavljaju li ta naša očekivanja zapravo drugu osobu u manipulativni zatvor naših htijenja?

Automatski joj se oduzima sloboda. Na tuđim leđima lome se naša očekivanja i istovremeno, pravi porivi te osobe. Sloboda mi je osobno oduvijek vrlo bitna. No, sve više svjedočim koliko ju je teško doseći. Težiti joj, uopće.

Put do povrede: ovisnost i manipulacija

Odnosi su postali nekako ringišpil usporedbe gdje se neizbježno dolazi do nerazumijevanja. I u tom lunaparku vješto se igraju osude i predrasude.

Osobito s pojedincima koji operiraju isključivo sa svoje točke gledišta, nesposobni promijeniti perspektivu i razumijeti nešto što nisu doživjeli. Nešto što je van granica njihovih umnih ograničenja. I, u cijelom tom procesu hrpa ovisnosti ispliva na površinu.

Čovjek može biti ovisan o mrtvim supstancama i stvarima jednako kao i o živim bićima i njihovim mišljenjima. A, društvene mreže i virtualni profili svakako su doprinijeli ovom zadnjem.

Neki baner

Sve je to dio modernog, bolesnog svijeta prezentacije i usporedbe. No, što je s bliskim odnosima u kojima je potiho oduzeta mogućnost izražavanja drugačijeg mišljenja jer to dovodi do potencijalne povrede druge osobe? Sve to liči na tihu, zaglušujuću tehniku manipulacije.

I, nema tu puno istine. A, kamo li slobode. I s vremenom, odjednom se biraju riječi, kalkulira se svaki potez jer cijeli odnos prožet je nevidljivom, manipulativnom i ranjivom mrežom očekivanja.

Ovisiti o tuđoj podršci može samo netko tko ne zna što radi. Biti ranjen u nedostatku te podrške može samo netko tko i sam sumnja u to što radi. Normalno je da nas zapeče i nije ugodno ako čujemo okrutno mišljenje suprotno našem. Ali, nije li to smisao odnosa? Dva uma i dvije duše koje zajedno različitim načinima dolaze do različitih zaključaka i spoznaja.

S druge strane, nekako vjerujem da kad pojedinac živi svoju istinu, ničije ga neočekivano i suprotno mišljenje ne može povrijediti. Kao i sloboda, istina ostaje nedodirljiva. Čuvajte ljude s kojima možete biti sve što jeste.

Prijateljstvo i očekivanja

Velika većina ima iskustva s ovisničkim i toksičnim odnosima. Većinom se spominju u ljubavnom kontekstu, ali itekako postoje i u prijateljstvu. Vjerujem da kroz prijateljstvo rastemo i upoznajemo sebe možda intenzivnije nego u ikojem drugom odnosu.

I, čini mi se da se premalo priča o tim osjetljivim odnosima, koji nisu ništa manje važni od ostalih. Vizija prijateljstva se s godinama mijenja i nadograđuje. I sve više uviđam koliko je važno dati drugoj osobi prostor i vrijeme da se izrazi, osjeća, doživi i proživi što mora. Bila to sreća, radost, ljutnja ili povrijeđenost.

I, koliko je važno osvijestiti da je svačija priča i put drugačiji i da tu usporedbama mjesta nema. I, sve više uviđam koliko je meni to isto važno. I, koliko mi je važno da se okružim ljudima koji su sretni zbog moje sreće i koji se ne uzdižu nad ičim u malo manje sretnim razdobljima. Bez bolesnih usporedbi. Težiti slobodi na način da se izvažu i osvijeste očekivanja, da se ne ovisi o njima i da se ne guši ni uvjetuje druge njima.

Trudim se pustiti ljudima oko sebe da ih pokreću njihove vlastite želje i porivi. A, ne moja očekivanja od njih. I, nije li to ujedno način do istine? Da se stvari i ljudi pokažu kakvim zaista jesu.

Postoji li odnos bez očekivanja?
Photo by Jeremy Banks on Unsplash

Sve ostalo bilo bi na silu. Iz kurtoazije. Što je ujedno i sve od čega bježim. Rekli su – pusti sve i vidi tko ostaje. I, da. Velika je šansa za razočarenje i da neki jednostavno ili komplicirano nestanu oko vas. Ali, nije li to poanta? Neka ostane samo ono što je prirodno i istinski privučeno k vama. I, te ljude čak i ne morate čuvati jer su, u svakom slučaju, uz vas nevidljivim zakonima.

Sloboda u odnosu

A, što bi onda bio odnos u kojem živi sloboda? Vjerojatno onaj u kojem su očekivanja jedne osobe, bez sile i prisile, sama od sebe jednaka i istovjetna sa istinskim vlastitim željama druge osobe. Eh, da. Zvuči kao povezanost. I ljubav.

Zato su takvi odnosi toliko i rijetki. I zato im svi težimo. Protiv sam teoretiziranja nečeg toliko veličanstvenog kao što je ljubav. Ali, smrtnici imaju sredstva, imaju riječi. Osjećaju. Žele opisati. Shvate da ne mogu. Što ne znači da neće ponekad pokušavati.

Jednim dijelom možda ljubav i jest sloboda u kojoj se ljube očekivanja jedne i istinske želje druge osobe. U tim slučajevima očekivanja onda i postaju želje. Uništeno je cijelo uvjetovanje i teret očekivanja. Zamijenjeno je to sa željom koja pokreće i stvara.

Bez uvjeta, spontano i prirodno. Ne znam jesam li vam rekla, ali čuvajte ljude s kojima možete biti sve što jeste. I istovremeno, čuvajte ljude koji su s vama sve što oni jesu. Čuvajte ih sa željom koja pokreće i stvara, a ne s očekivanjima koja uvjetuju i opterećuju.

Neki baner