Praznik rada – kako je biti nezaposlen u Hrvatskoj?

Tražiš posao? Vrti ti se od selekcijskih procesa i floskulatornih postupaka? HR stručnjaka s high kvalifikacijama? Low kompetencijama? Mučno ti je od fejk pristupa? Lažnih obećanja i modernog robovlasničkog sustava? Nakon svakog intervjua i testiranja sumnjaš u svoje sposobnosti i kompetencije? Nakon dostave svačijih procjena sumnjaš u sjenu svoju? There, there. Očisti glavu. Obrati pozornost tko je s druge strane. I zapamti, u ludnici jedino doktor izgleda ludo.

Dobrodošao u klub. Sjedni. Udobno se smjesti.

Prva linija predstavljanja tvrtke i doticaja s vanjskim svijetom je zasigurno HR odjel. HR – Human Resources – Ljudski resursi. Ključna riječ te linije bila bi HUMAN. U prijevodu čovjek. U narodu prerijetko ljudina. Ta ključna riječ trebala bi biti glavni nositelj i provoditelj selekcijskih procesa, pronalazitelj novih talenata i konstantni evaluator postojećih međuljudskih odnosa. U praksi, naravno, stvar je malo drugačija.

Tome svjedoči visok postotak nezadovoljnog rvackog napaćenog naroda. Razumijem da si neke privatne tvrtke i ne mogu priuštiti strukturu da uopće imaju HR, i kod njih cijeli postupak izgleda malo drukčije. Sve jasno. Ne podržavam jer je human kultura održiva i u tim okolnostima, ali mi je jasno kako, zašto i čemu poteškoće u pristupu. S druge strane, velike korporacije i tvrtke na glasu. Poradite, zaboga, na HR-u i cijelom pristupu prema kandidatima koji bi potencijalno htjeli raditi za vas.

Prevarenih ima svud. Zar to nisu dobre vijesti?

Od privatnika do tvrtki i korporacija koje se diče i hvale na velika zvona s aktualnim employer branding terminima. Killer culture videa, ubojite propozicije, benefiti, kultura. Killer sve. Do trenutka oči u oči. Implementacija prezentiranog nula bodova.

Možete se brendirati do zla boga, human touch je human touch. Ne znam je li gore kad te šokira no name tvrtka sa svojim osebujnim pristupom ili kad te šokira well-established tvrtka, koja se actually promovira s employer branding pričom. Mislim da ovo drugo.

Neki baner

Gore od izgubljenog je samo izgubljeni koji se pravi da je pronađen. Gore od neodgovaranja i ne slanja povratne informacije kandidatima je samo predugačak mail s hrpom nestručnih objašnjenja zašto se ti ipak ne uklapaš u njihovu kompaniju. Većina objašnjenja, dakako, nisu utemeljena na stručnim fact argumentima nego isključivo na osobnim procjenama, mišljenjima – s rečenicama Ja mislim…Ja mislim… Ja mislim… bez ikakvog činjeničnog argumenta i poveznice s uopće rijetko kad navedenim kriterijima procjene.

Bez ikakve konstruktivne primjedbe. Štoviše s nizom pasivno-manipulacijskih pohvala koje vrijeđaju svačiji intelekt. Ekipa, ljudi su s druge strane stola. Ekrana. Mail-a. LJUDI. Wake up call, everybody. HR – istražite korijen imena za početak. Employer branding eksperti, ne lažite ovaj napaćen narod. Live what you preach.

Narod priča. Narod nije glup. Branding je u narodu. Moć spoken worda ne jenjava unatoč milijunima uloženim u digitalne kampanje. Nadalje, ne znam jesu li gori u pristupima i predstavama svojih procjena muškarci ili žene. Nerado priznajem, ali kao žena ženi, ipak moram istaknuti useful tip – ne morate oživljavati onu spiku s vukovima. Budite drug, a ne vuk. Ne osjećajte se ugroženo pred drugom ženom.

Pogotovo ne onom kojoj je drago i koja želi da ste na tronu. Više suradnje. Manje usporedbe, površnosti i taštine. Pred onom koja želi da pobjedite, nema smisla se nadmetati ni osjećati ugroženo.

A ma svima to se desi

Nisam HR stručnjak. Ali, evo nekoliko savjeta proizašlih iz prakse. Kako osobne, tako i tuđe. I narod mi priča, isto. Ponajprije, poradite na selekcijskim procesima i postupcima. Ne uzimajte si za pravo slati stručne zadatke koji se riješavaju tri dana. Poštujte tuđe vrijeme. Odustanite od mind-igrica i psiho-testova križić-kružić. Sve evoluira ovih dana, sve napreduje i raste, toliko je mogućnosti i prostora za promjene i inovacije.

Unatoč tome, neke tvrtke i dalje imaju psihološko testiranje i kvazi psiho testove za vozački ukomponiran kao prvi korak selekcije. Nastavi niz. Križić. Kružić. WTF. Pretpostavka je da su ta testiranja ljudi prošli u obrazovanju, na polaganju vozačkog ispita i još u brojnim situacijama koje možete iščitati iz životopisa. Dakako, ukoliko ga itko ustvari i čita. Enough of monkey business. Možda imate cirkus, ali nije svatko vaš majmun. Dalje.

Nikada, ni pod kojim uvjetima, si ne dopustite da ne odgovarate na nečiji e-mail ili da ne pružite pravovremeno povratnu informaciju. To je, osim s profesionalnosti, usko vezano za osnove kulture koje bi trebale biti naučene još od vrtičkih dana. I manite se floskulatornih fraza i sramotnih objašnjenja zašto se javljate tri mjeseca poslije. Hiring software iz nekog razloga nije poslao mail. Istinita priča. Ujedno i jako tužna.

POBUNJENICI MODERNOG ROBOVLASNIŠTVA NA BRDOVITOM BALKANU

Trebaš vizualizaciju za podnaslov? Igla u plastu sijena. Dlaka u jajetu. Pronađi. Teško je pronaći kao i spomenute pobunjenike. Više se nađu one vrijedne društvene njuške Tko želi raditi, radi. Posla ima. Ostali su ludi ljenjivci. Digni guzicu i dokaži da si vrijedan član ovog izokrenutog sistema. Nahrani ga zajedno s nama velikim radnicima. Pa krenimo od početka. Poslodavcima i radnicima s puno ljubavi u nastavku… Jeste li svjesni da je proces zapošljavanja dvosmjerna ulica? Dakle, ne dolazi kandidat kao nebitna karika u moru vaših opcija na svevišnju presudu vašeg vrhovnog suda. I kandidat vas procjenjuje. I vi se njemu predstavljate.

Da, ima još Hrvata koji biraju gdje i za koga i pod kojim uvjetima će trošiti 8 do 10 sati svog života dnevno. Eye opening experience. Ne puše svi spiku modernog robovlasništva na brdovitom balkanu. Dok grcaju u kreditu i pretaču iz šupljeg u prazno. Dalje. Jeste li svjesni da su laptop i službeni telefon ALATI za rad, a ne beneficije. Sredstva su to koja ste dužni omogućiti vašim zaposlenicima ukoliko želite da se rad za vas izvršava.

Ako vi prodajete alat za rad kao beneficiju, ekvivalent tome bio bi stav kandidata Super, zaposlite me, možda sutra i dođem na posao – to je moja dodana vrijednost i benefit za vašu tvrtku. Nadalje, jeste li svjesni da svojim pristupom otkrivate na samom početku puno toga o tvrtki. Svaka tvrtka trebala bi se pobrinuti da im u HR-u rade osobe koje će reprezentativno i entuzijastično predstaviti tvrtku i njenu kulturu.

Presentation alert – tko vam predstavlja tvrtku? Jeste ikad razmišljali o tome dok plivate u statusnim titulama direktora i uprave s prečesto lame managementom koji struji kroz sve funkcije- direktorske, voditeljske sve do studentice na kopirki?

Svima je jasno da riba smrdi od glave. I, kako bi uopće jadničci u HR-u bili zadovoljni i poletni ako ih starješine s glave tvrtke ne motiviraju. Pa i njima treba malo psiho touch-a, koja terapijica, floskulatorno pitanje ili inspirativna anketa bez zaključka. Poneki motivacijski podražaj, pohvalica, koja dodana nula na računu.  Sve jasno. Zato, svevišnje uprave i vrhovni vođe korporacija, obratite pozornost na zaposlenike, njihovo zadovoljstvo i učinkovitost. U suprotnom, selekcijske postupke vodit će ljudi s HR kvalifikacijama, high psihologijskim znanjem i stručnosti, položenim svim mogućim edukacijama. Ali, ipak nekako odajući dojam kao da su na izdahu.

Praznik rada – kako je biti nezaposlen u Hrvatskoj?
Photo by Sincerely Media on Unsplash

Kao da im je oduzeta volja za životom. Ili pak, druga krajnost. Kao da im je darovana moć egzekucije (proizašla iz prepune čaše nezadovoljstva) pa je svo tiranstvo svijeta tih 45 minuta do sat vremena u njihovim zlatnim rukama nepogrešive psihološke procjene. Need tissue for your issue? O,da. Sad postaje zanimljivo.

OKO ZA OKO, ZUB ZA ZUB

Ti s jedne strane stola. Oni s druge. Njihove kvalifikacije ocjenjuju tvoje kompetencije. Često kroz pet mana i vrlina. I, ne zaboravimo, i kroz to gdje se ti vidiš za pet godina. Uh, napeto je. Pogled ispod obrva, vrti se kemijska. Čuje se klik i evo. Pomno se vode bilješke o svakoj tvojoj izgovorenoj riječi. Često imaš feeling i da te ne slušaju jer pasivno agresivno pripremaju paljbu svog idućeg pitanja željno iščekujući da te stjeraju u kut. S ocjenom negativan.

Jer oni su procjenitelji s one strane stola u sobi egzekucije zdravog razuma. Da ne kažem ljudskosti i stručnosti. Kakva moć! Neki prečesto nemaju ni potrebu, naviku, kulturu predstaviti se. Reći koju o sebi, o tvrtki, o misiji, viziji, potrebi, želji i cilju.

A često i, kada to kažu, poželiš istrčati iz prostorije od usiljenosti fejkanja. Ali, kemijska se još vrti i klikče bez problema. I sve to nema apsolutno nikakve veze s HUMAN-om iliti čovjekom. Ironično, zar ne?

HUMAN – blast from the past?

Dobrodošao u klub. Sjedni. Udobno se smjesti. Prevarenih ima svud. Nažalost, nekako si mislim idealni stihovi za potpisivanje ugovora. Čestitam svima koji su za ovaj Praznik rada izbjegli taj metak. Dulje vrijeme, iz osobnih i tuđih iskustava dolazim do zaključka da definitivno svjedočimo vremenu prevlasti kvalifikacije nad kompetencijama. Tome svjedoči i sljedeća činjenica. Svatko tko aktivno traži posao, vidi školske primjere ponavljanja jedno te istih oglasa istih poslodavaca u prosjeku 3 do 6 mjeseci. Da. Teško je pronaći talent ako je cijeli sustav šuplji.

Praznik rada – kako je biti nezaposlen u Hrvatskoj?
Photo by Sincerely Media on Unsplash

Teško je i ostati kod bilo kojeg poslodavca ako imaš zrno probuđene svijesti. Začarani krug. Istovremeno, i ogroman prostor za razvoj, promjenu, inovaciju u procesima pronalaska talenta i samom postupku s kandidatima koji bi potencijalno bili novi zaposlenici neke tvrtke. Nikakvi software-i, ustaljene procedure, propisani postupci ne mogu zamijeniti taj ljudski kontakt. Human touch.

Čini mi se da su stručnjaci izgubili glavnu kariku u lancu svoje struke. Ljudskost i ljudski pristup. Niste mašine, niste roboti, a niste ni psiholozi na seansi br.105. Za početak manite se pet mana i vrlina. I Baba Vanga spike gdje je tko za 5 ili 10 godina. Predstavite se ljudsko ljudima. Gledajte ih u oči.

Slušajte ih kroz uši sve do mozga gdje bi negdje trebala obitavati emocionalna inteligencija. Pitajte ljude o očekivanjima, vizijama. Koja iskustva nose. Što su naučili. Što žele naučiti. Što bi učinili da su izabrani kandidat za traženo radno mjesto. Što ih pokreće, a što zaustavlja. Pitajte ih što bi očekivali od vas i recite im što biste vi očekivali od njih. Bez varanja. Bez šokantnih faca. Razgovarajte se kao ljudi. Jer mind blowing fact – ljudi ste.

Neki baner