Priroda nam je Bogom dana i nekada ranije je nismo znali ni cijeniti niti smo imali vremena za šetnje, uživanje u šuštanju lišća, žuborenju potoka i cvrkutu ptica.
Poslovi i različite obveze su nam gotovo uvijek odvlačile pažnju od prirode i zatvarali nas u kojekakve“ zatvore“ od prostorija ne bi li završili ovo, otpočeli nešto novo i izgubili i malo dragocjenog slobodnog vremena za sebe.
Sebe smo često veoma često znali zapostavljati i u odnosima, misleći da ako se ne posvetimo nekome drugome, gubimo sebe, svrhu vlastitog postojanja i sam užitak postojanja.
A vani je tekao život. I teče uvijek i za svakoga.
I rijeke teku, naprijed lagano utirući si put koji vodi samo i uvijek naprijed.
Njihova tiha mreškanja kapi i snaga pokazuju mnogo, samo kad bi zastali, zagledali se i osluhnuli. Mogli bismo u promatranju i slušanju te ljepote zaboraviti na sve kaveze u koje smo se svjesno ili nesvjesno zatvorili.
A ne treba nam puno, nema posebnoga truda, samo zakoračiti vani, i uživati.
I uzeti si vremena koliko nam je potrebno. Nekome treba sat, nekome pola dana a netko želi da se tu preseli, da sluša sve te divne zvukove i osjeti mirise uvijek…
Zato se mnogi od nas i odlučuju na mir, tišinu i spokoj koje nude šume i vrtovi periferija naših velikih gradova ili zabačena ali ništa manje popularna i malena sela.
Tako je lijepo probuditi se rano, i u zoru uživati u prvim zrakama sunca koje budi sve i svakoga, čijim laganim buđenjem šuma pokazuje sve svoje čari, potoci i rijeke svoju bistrinu a ptice se zvonkim cvrkutom raduju još jednom danu.
Samo osvješćivanjem ovih malenih dnevnih rituala, čini nam se da se možemo ponovo uskladiti s prirodom samo ako jako želimo i ako joj se dovoljno približimo.
Samo treba imati i pronaći vremena.
A vremena baš sad imamo tako mnogo, nekada i baš previše da bismo ga ispunili našim aktivnim sudjelovanjem. I uvijek se nekako upiremo smisliti neke nove aktivnosti….i odjednom progledamo i vidimo da ne moramo više.
Sav mir, snaga i umijeće življenja možemo naučiti i spoznati kroz prirodu koja nam je tu nadohvat ruke i koja se nesebično pokazuje u cijeloj svojoj raskoši.
Iz nje crpimo mnogoput inspiraciju za svoja djela htjeli mi to priznati ili ne….kad vidimo predivne proljetne“ haljine“ u koje je priroda obukla voćke i drugo raznoliko grmlje, poželimo se i mi osjećati tako mirisno i raskošno te je pokušavamo kopirati kroz nove mirise, nove haljine, nove teksture..
Sve smo to vidjeli od nje, prirode, najbolje i najvjernije suputnice na koju smo dosta puta zaboravljali…
Želimo li sebi jedan zdraviji, mirniji i spokojniji život, prigrlimo prirodu, poklonimo svoju pažnju, svoje težnje i brige.
Uvidjet ćemo da su samo jednom šetnjom kroz šumu, pažnjom usmjerenom na sve njene stanovnike i naše težnje omekšale a brige i tereti nestali.
Postat ćemo zdraviji, život će nam poprimiti lakoću a sve odluke ćemo donositi nekako bezbrižnije.
Neka nam to bude dobar motiv za buduće bolje ,spokojnije i smislenije življenje!
Iskrena sam, vesela i nadasve pozitivna, volim čitati zanimljive stvari i dijeliti životna iskustva s drugima.Uživam u društvu dragih ljudi kroz druženja, šetnje, učenje novih stvari i međusobnom pomaganju.
