Čemu ljubav kad ljudi na ljubav pljunu? A do neba uzdignu sve što je kužno, jadno i odurno. Čemu strpljenje, ulaganje, davanje sebe? Čemu pokušavanje, uvijek iznova, okretanje drugog obraza… čemu trud?
Ljudska su srca prevrtljiva kao lišće pod udarom proljetnog vjetra. Ljudska su srca slijepa. Sve što je dobro iskoristit će i odbaciti. Jer čemu njegovati ono lijepo kad se može veličati ružno?
Čemu se truditi kad je lakše biti ogorčen, ljubomoran i sebičan? Ljudi griješe, ali ako vidiš da iza tih grešaka stoji netko tko te voli, tko iz svojih grešaka uči, tko te nosi kao malo vode na dlanu. Tko te nakon svih uspona i padova koje ste prošli i svega što ste si izgovorili još uvijek gleda, očima punim ljubavi, pa što kvragu više hoćeš? Koji ti jarac više treba?
‘Oćeš bubreg? Uzmi ga! ‘Oćeš jetru – nosi. Uzmi mi i zrak iz pluća i krv iz vena, ali nemoj mi gaziti dušu. Nemoj pljuvati po ljubavi koja ti je dana.
Nije bila savršena. Nije bila bez mane. Ne mogu reći – svet sam i bez grešaka. Ali tu sam pred tobom i sve bih ti dao. Pa daj ili to prihvati ili – odjebi. Prestani me gaziti, ponižavati, ubijati mi volju da otvorim oči ujutro i ustanem iz kreveta.
Nemaš to pravo samo zato što te volim. Nemaš.
Moja je ljubav tvoj rob, ali ja kao osoba nisam. I nikada neću biti. Podvlačim crtu. Režem spone. Šaljem kvragu i tebe i tvoje prohtjeve i sve tvoje nakupljene frustracije i idi – široko ti polje. Liječi ih na bilo kome, ali na meni nećeš.
Ako ću te i dalje voljeti, to je moj problem, moja stvar. Ako ću čuvati uspomene – čuvat ću ih. To te se nimalo ne tiče.
Ne pričam mnogo i ne prijetim se, ali znaj, kad kažem da je gotovo, onda je zbilja kraj.
“Psi laju, karavane prolaze”.
Eto i ja prolazim mimo tebe, a ti nastavi lajati na mjesec i sve kriviti i svemu i svima tražiti mane. I misli slobodno kako si posebna, jadna i neshvaćena i kako te svi iskorištavaju.
Jednom kad se osvrneš iza sebe, shvatit ćeš, barem se tome nadam za tvoje dobro – koliko si bila sebična i koliko te tvoja sebičnost koštala.
Ne samo naše veze i budućnosti, već tvoje vlastite duše.
Marin
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
