Život je nekad prava pušiona, ako se ne dozovemo na vrijeme

Nanervirana utakmicom i produžecima koje pratim krajičkom oka, sjela sam jednu zapaliti. Fino je rashladilo nakon kiše koja je pala i naslonjena na prozor mislim si kako je život sranje. Sad bi mi dobro sjeo jedan mojito… ma što jedan, barem četiri… taman da ih popijem i da me šusnu negdje između produžetaka i želje da se sklupčam na kauču. Otpuhnem dim, ljuta jer nikad nisam naučila raditi kolute i u pepeljari ugasim na pola dogorjelu cigaretu. Glupa navika. Prestajem.

Prestajem… raditi sebi loše, oćeš po pitanju cigara il’ po pitanju frajera. A radim si loše, svaki dan. Razbijam glavu, razmišljam što sam mogla drugačije. Kvragu – ništa. Napravila sam sve najbolje što sam mogla. Dala sam se i previše. Sad imam polu prazan stan i previše vremena kojeg trošim na prekopavanje po davno ugašenim stvarima.

Zašto to radim? Zašto to radi ijedna od nas? Zašto si nanosimo bol vračajući se opet i opet i opet, u davno završene scenarije? Što je to u nama da osjećamo bol zbog nekog tko nas je zgazio, da čak suosjećamo s njim, da ga na kraju i žalimo? Ponekad se zapitam da li smo mi žene, plod nekog genetskog inženjeringa koji je debelo pošao po zlu?

Shvatila sam bacajući ostatak cigareta u wc školjku i puštajući vodu, dok po pedeseti put čujem “Christiano Ronaldo” (za kojeg mi zbilja nije jasno, što u njemu žene vide) da se premalo cijenimo i da smo neodlučne. Neodlučne u namjeri da sebi činimo dobro. Stavimo se na zadnje mjesto, pa se čudimo što bivamo pojedene, izgažene i slomljene.

woman-918616_960_720
  1. Da budi si prva. Uvijek. U svemu. Nisi zato nikoga oštetila. Nisi nikome uzela ništa ako si vrijeme koje ti je na ovom svijetu dano odlučila posvetiti sebi. Kvragu imaš jedan život – živi ga kako ti želiš, ne kako misliš da bi trebala zbog nečeg što su ti nametnuli tvoji doma, ekipa s kojom se družiš i društvo samo po sebi. Mislim pogledaj to društvo, zar ti zbilja može biti smjernica?
  2. Prestani pušiti. Lako je. Uzmeš cigarete, baciš ih u školjku, grizeš nokte sljedeća dva mjeseca ali kad se jedno jutro probudiš bez kašlja, skužiš da se isplatilo, a i love u novčaniku sad nekako ima pinkicu više.
  3. Ne razmišljaj o njemu. Znam da šetaš gore dolje po sobi i razmišljaš kako bi lijepo bilo da je sve to što ti je rekao kad ste se zadnji put čuli – istina, ali on je idalje isti čovjek, neovisno o tome što je odjednom osjetio silno grizodušje. Idalje je onaj koji te ponižavao, vrijeđao i činio nesretnom, krhkom i slabom. Pretvarajući te u ženu koju ne poznaješ.
  4. Prestani misliti da si loša osoba ako ne praštaš. Dapače, samo si sebe konačno uvažila i dala si mjesto koje zaslužuješ imati, prvo u svojoj glavi a onda i u glavama onih koje kroz život susrećeš. Koliko se poštuješ sama, toliko te poštuju i oni.
  5. Prestani čitati njegove poruke. Prestani maštati da će se nešto promijeniti. Ne odgovaraj i ne daj se nagovoriti. Skini tu šminku i vrati se u krevet, nazovi frendicu, chataj s nekim na fejsu… nemoj ići.
  6. Prestani plakati ako si nasjela, otišla k njemu, spavala s njim jer si se nadala čudu a nakon toga shvatila da mu je jedino bilo bitno da zadovolji svoje potrebe. Obriši suze, umij se, popravi šminku, sveži kosu i pokupi se iz njegovog stana što prije. Shvati to kao lekciju, ne kao razlog da padneš u depresiju.
  7. Vrati se na moj prvi tekst, pa na drugi pa onda razmisli gdje si pogriješila. Nije on kriv. Ovaj put kriva si sama, nisi se voljela dovoljno da se odupreš toj glupoj potrebi da ga ukrotiš, a prošle smo to. Ne možeš ga promijeniti. Ni sad, ni za deset godina. On će uvijek biti isti čovjek i da nekoj goroj od tebe biti će puno bolji. Zato će netko drugi, ako si to dozvoliš biti puno bolji tebi.
  8. Prestani urlati na tv… da, spušili smo i idemo doma. To što si bijesna i urlaš na tv, to neće promijeniti. Lopta je okrugla – shit happens. Life goes on. I nakon izgubljene tekme i nakon propale veze.
Neki baner