Ovo je mjesec ružičaste vrpce, podizanja svijesti o prevenciji i borbi protiv raka dojke koji ubija žene. Uzima živote i grize žensku suštinu. Ugrožava ženstvenost i napada psihu. Rak nema milosti. Koliko smo mi žene zapravo zahvalne za ono što jesmo i kako izgledamo? Ili koliko nam fali te zahvalnosti, jer često odlutamo u svijet taštine, stanemo pred ogledalo i brojimo svoje nedostatke.
Prištići, akne, proširene pore, bore, podočnjaci, pjege na licu. Celulit, strije, višak ili manjak kilograma, široki bokovi, male grudi, uski bokovi, velike ili možda obješene grudi. Nešto bi mijenjale na sebi.
A da možda skupimo pare pa da si ubrizgamo hijaluron, botoks ili da odemo na plastičnu operaciju. Ili da nam Bog ili univerzum jednostavno opali šamar u lice pa da se suočimo s direktnim gubitkom kose, grudi, života?!
Ovo nije osuđivanje žena koje idu na plastične operacije, ovo je sagledavanje realnosti i mali podsjetnik da mi žene, ne bi smijemo pretjerati s našim hirovima. Trebamo biti zahvalne za naše lice i tijelo, pogotovo ako je zdravo i vitalno.
Grudi
Grudi su sastavni dio ženstvenosti Male, srednje, velike one simboliziraju život, plodnost i energiju. No. žene su često nezadovoljne svojim oblikom grudi, a poznate žene se vrlo često podvrgnu povećanju grudi. Veličina grudi je velik pritisak jer neke žene smatraju da su muškarcima poželjne jedino velike grudi. Neki muškarci se izruguju i ismijavaju veličini i oblik ženskih grudi, kritizira se nošenje ili nenošenje grudnjaka.
Prije nego što razmislimo o veličini svojih grudi, prvo mislimo na njihovo zdravlje. Svaka od nas je u opasnosti da se probudi s iscjetkom, da opipa kvržicu i da osjeti snažnu bol u prsima. Prije nego poželimo veće grudi, dobro razmislite jer se može dogoditi da vam zbog nebrige za vlastito zdravlje odstrane obje dojke. I to je taj šamar realnosti koji pogađa i razara. Brinimo se za njih jer rano dijagnosticiranje može spasiti vaš život. Istovremeno budimo zahvalne za svoje tijelo, ljepotu i zdravlje. Brinimo se za njega i ne uzimajmo ga zdravo za gotovo!
Kosa
Alopecija je stanje prorjeđivanja kose, a različiti stupnjevi prorjeđenja gustoće kose kreću se od blagog preko izraženijeg do potpunog gubitka. Iako ona nije važnija od samog liječenja osnovne bolesti, niti utječe na ishod liječenja, predstavlja veliki psihosocijalni teret u svakodnevnom životu za vrijeme liječenja, a rijetkima, nažalost, i zauvijek.
Statistike pokazuju da je ženama koje boluju od raka dojke najteže pada gubitak kose. Voljne su preživjeti bol i gorčinu povraćanja, sve moguće radijacije ali padaju u nesvijest kada na četki vide svoju kosu. Kosa je naš simbol, naša zaštita. S njom se dičimo, s kosom se ponosimo. Kemoterapija izravno utječe na gubitak svih dlaka.
Žene koje obole od raka gube svoju kosu, trepavice, obrve. Žene se boje da će zauvijek izgubiti kosu, da ona nikad neće narasti, da će doživotno ostati ćelave. I to strašno peče. Patnja zbog gubitka kose i strah od gubitka iskonske ženstvenosti stvaraju veću patnju od fizičkih bolova. Ali žene lavice koje prežive iz ovog pakla izađu jače nego ikada.
Nikad nije kasno za buđenje svijesti
Budimo osviještene o svim opasnostima za vlastito zdravlje i iskoristimo sve mogućnosti koje nudi medicina. Statistike možda zvuče nerealno u brojkama, ali život se promijeni kada dio statistike budu vaše majke, sestre, prijateljice i mi same.
Budimo zahvalne za naše tijelo, naš izgled. Njegujmo ga koliko možemo ali shvatimo da je besmisleno težiti za nerealnim standardima ljepote koje nameće kapitalističko društvo opsjednuto potrošnjom. Unutarnje zdravlje i njega su najvažniji koji sjaje prema izvana i čine nas prelijepima.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
