Sjećaš se? Zadnji put sam ti rekla da nismo gotovi?! Obećala sam ti da ću te opet potražiti. Evo, tu sam i tražim te! Gdje si? Dobro, što se odmah ljutiš? Ja nikad nisam tebe zanijekala niti sam te se odrekla, samo te moram pitati neke stvari. Moram Bože!
Znaš onog malog Roka, što živi s bakom? Sami su njih dvoje na malom otoku, bez struje i pitke vode. Roko ima 6 godina i često je gladan. Baka je stara i nemoćna da pribavi hranu, a Roko je malen. Ne znaš ga? A znaš li Juru? To ti je onaj malešni dječačić koji ima rak. Ispala mu je sva kosica i trpi strašne bolove, ali smije se. Često mu je osmijeh na licu, ali i tuga u okicama. Taj mali ne želi igračke niti čokolade, čak niti nije poželio da ozdravi jer zna da će uskoro umrijeti – on samo želi biti sa svojom mamom i svojim tatom.
Bože, ta se tuga ne da podnijeti! A znaš li možda djeda Ivana? On je radio u rudniku cijeli svoj život kao marva, a sad je gladan, prljav, sam i bolestan. Baba Milena je jesenas umrla. Jesi li je znao? Umrla je od tuge i gladi. Bože daj, jbmu! Gdje si?? Ti si Otac svih nas, ti trebaš biti naše svjetlo i naša nada. Ti moraš štititi nejake i držati za ruku same, a nemoćne. Trebao bi znati za svakog starca koji živi gladan i sam. Morao bi znati za svaku ženu koja trpi zlu svekrvu ili onu koja trpi nepodnošljivu snahu, za svaku koju do smrti prebije muž pijanica. Za svako bolesno dijete, za svakog čovjeka koji trpi. Puno nas je?? Pa ti si Bog! Govore da si svemoguć! Reci ću ti nešto! Boli me briga kako ti je ime i koju opravu nosiš i ne zanima me da li si zauzet ili nisi! Tvoja je dužnost da pomogneš kad je teško. Ajde, uozbilji se i opravdaj vjeru koju toliki imaju u tebe! Budi im nada i spas, pomozi da tolike nepravde i tolika bol budu podnošljivije i da ih je manje.
I molim te, riješi nas ovih poganih političara, postali su nepodnošljivi! Odvedi ih negdje na neki nenastanjeni otok i ostavi ih tamo same. Nek se jebu kako znaju i umiju. Kad njih makneš, mnogima ćeš olakšati život, jer tolike su zajebali i uništili da će svijet odmah postati bolje mjesto, čim ih makneš.
Znaš Bože, meni je jasno da se tebi fućka za moje trabunjanje, ali stvarno- zar ti nije neugodno toliko ljenčariti i žmiriti na toliku nepravdu i muku? Boli li te nekad duša zbog malog Jure ili Roka? Oni su nevina djeca! Nikom ništa kriva i nikad nikakvo zlo učinili nisu. Kako se nosiš s krivnjom i tolikim propustima?!
Bože, krajnji ti je čas da se trgneš!
Viktorija Herak
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
