Rođena da budeš sretna

Dok slušam pjesmu Billie Eilish “What Was I Made For” i prisjećam se filma “Barbie” kojeg sam prošle godine pogledala s najboljom prijateljicom, pitam se koliko je vas drage moje žene, od svoje majke čulo tu rečenicu i je li ikad čulo “Rođena si da budeš sretna”.

Nisi rođena da sve druge činiš sretnima.

To je samo uloga koju su ti nametnuli. Dodijelili. Kao malom, poslušnom vojniku koji će neupitno izvršiti naredbu.

Tako kaže društvo. Tako kaže tata. Tako kaže mama. Tako kaže i tvoj dragi.

Ali nije tvoja zadaća da slušaš naredbe. Tvoja je zadaća da budeš sretna.

Neki baner

Jesi li? Sretna?

Sjećaš li se kakvih je boja taj osjećaj? Kako izgleda onaj grleni smijeh djevojčice s ljuljačke koja si jednom bila?

Sjećaš li se bezbrižnog promatranja tratinčica i malih pčelica koje slete na cvijet i vrijedno skupljaju nektar malo podalje od tvog, suncem okupanog nosića a ti se ne plašiš. Gledaš zaneseno i zadivljeno.

Sjećaš li se kakvog je osjećaja hrabrost i zanesenost?

Kakvog je osjećaja divljenje? I zaljubljenost u nebo, boje, tratinčice i radost? U život?

Ili odveć razmišljaš o brigama i moranjima? I odveć brineš o tome kako moraš živjeti život, a zapravo ga propuštaš i posve si tog nesvjesna.

Nije tvoja zadaća da brineš, ugađaš, miluješ, trpiš i daješ.

Rođena si da voliš i budeš voljena. I da ljepote koje u sebi nosiš, pružaš ako to poželiš. Nije tvoja zadaća biti išta od onog što ljudi govore da moraš. Rođena si da budeš sretna, ali jesi li? Sretna?

Pravo na sreću

Mnogo žene pišu o pravima, onima koja bi se trebala podrazumijevati ali nije tako. Bore se, zalažu, za prava. Ali zalažu li se za sreću?

Sjećaju li se kako izgleda sreća?

Imaju li vremena stati, samo stati i osjećati?

Ili su sebe podredile borbama? Za tuđu sreću i tuđe potrebe. Za tuđa prava.

Za koga se ti danas boriš? Od koga i čega “kradeš” vrijeme da bi me čitala? I u sebi si prigovaraš, potiskuješ taj osjećaj krivice koji ti se penje utrobom i prolazi jezovito polako po kralježnici, pršljen po pršljen, podsjećajući te da je tvoje vrijeme za sebe već isteklo i da si “dužna” biti tu za druge.

Peče te u grudima dok me čitaš. Tužna si. I skupljaju ti se suze u kutcima očiju. Tužna si, ne zbog svega što moraš učiniti i što ćeš učiniti jer se toliko ljudi, malih i velikih na tebe oslanja… Da budeš tu i da ih voliš, da ih čuvaš i brineš… Ali tužna si, zbog sebe.

Imaš pravo biti tužna.

Neki baner

Imaš pravo biti ljuta.

Imaš pravo preispitati sve u što vjeruješ i što smatraš svojim “istinama” i svojim “dužnostima”.

Imaš pravo biti tužna jer nisi zagrlila i u koštanu srž urezala svoje rođeno pravo, da budeš sretna.

Ali još stigneš.

Vjeruješ li mi?

Još stigneš.

Još si tu.

Dišeš.

Postojiš.

Još ima vremena.

Da počneš sebe voljeti i da si dozvoliš radost.

Da si svakog dana šapneš – “Imam pravo na sreću. I ne moram je zaslužiti. Imam pravo na svoje vrijeme, na svoje zaneseno promatranje neba i svoju kavu. Na svojih pet minuta. I borit ću se za to, jednako kao što se borim za sreću svih onih koji na mene računaju. Jer imam pravo i ja računati na njih!”

Imaš pravo naučiti ih da je ljubav davanje, ne samo primanje. Da život nije autoput po kojem plove na tvojim leđima, već makadam po kojem trebaju nekad proći bosi, svojim stopalima.

Ti nisi svoje uloge

Znam majka si. I supruga si. I kćerka si, sestra, prijateljica, žena.

Ali mila moja, prije svega duša si.

Sve ostalo samo su uloge s kojima si srasla, koje su duboko prodrle u tvoju srž. Ali ispod svih tih uloga još postojiš, još si djevojčica koja sanja, još čezne za srećom i trenucima u kojima je upija. Običnim, malim trenucima, poput pogleda prema nebu i upijanja mirisa rascvalih trešanja.

Duša si. Rođena da budeš sretna.

I da s tim osjećajem u grudima prigrliš svoju djevojčicu i nježno joj šapneš na uho:

Gdje god pošla, što god poželjela ostvariti, koga god voljela… Ne zaboravi nikad, rođena si da budeš sretna.


Ulomak iz moje nove knjige koju možete očekivati uskoro 🙂

Volim vas mile moje.

Sretan vam Uskrs!


Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.

Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.comTrenutno aktualne seminare i izazove pogledaj na lionmedia.hr

Neki baner