Šaptačica tišine…

Kad posljednji put
dušu s usana
tišinom u stih prelijem
i bez suze iščupam
sve trnje zabodeno u stopala…
kad ožiljke srca
mramorom sakrijem
i očima dopustim da oslijepe
od uzaludnog iščekivanja
istine koja odavno više ne postoji…
slijepa,okamenjena
usudit ću se i dalje udisati jutra
vjerujući da šapatom tišine
srce slijepe žene
još uvijek sokola
dozvati može…

d

Đurđica Runtas
[email protected]

Neki baner