“Savršenstvo”…

21 vijek, vrijeme kada žene traže “savršene” muškarce, a muškarci “savršene” žene.
Ne shvaćam šta je poenta, trudiš se cijeli život da nešto ostvariš od svog života, da nešto stekneš i onda si frajer ili dama koji traže neki svoj “nivo”.

Žene bi trebalo sa muške strane da budu dobro građene, što će ih privući, zatim trebaju biti opuštene, raspoložene za šalu, sa finim manirima, da stalno ne prate koliko su pojele i šta su jedu i koliko u tome kalorija ima, ali isto tako da ne jedu halapljivo, bez obzira što su mršave. Na drugoj strani, postoje uspješne žene što traže muškarca koji je atletski građen, iz visokog staleža, koji je pažljiv, spreman da sasluša, da pamti bitne datume, da zna svoju ljepšu polovinu da iznenade poklonom, da budu bla bla bla…

Ma, molim vas, kakva je to srodna duša po vašoj mjeri? Ne shvaćam. Kad se sve vrti oko novca, koliko je on/a uspješna, da li će vas iskoristiti ili da li će se, kako kažete, “uvaliti na vaš račun”. Možda bi trebalo da naučnici već planiraju program gdje će ženama i muškarcima isprogramirati mozak kako i šta treba da se ponašaju i da rade. Mada, i tada bi našli zamjerku, jer tada vam ne bi odgovaralo sve to, rekli biste da nema nikakvu manu, lako se osvaja i tako dalje…

A i ako nađete tu vašu savršenu osobu, po vašem kroju, onda ta osoba, sigurno neće izabrati vas, jer znate zašto? Zato što i ta osoba traži savršenstvo.

E pa ja ne želim biti uspješna ako se s tim ide i gubitak čari ljubavi. Ako treba da budem ta “savršena”, koja mora biti sređena od glave do pete, brinuti da li baš u toj haljini izgledam predebelo. A ako mi drugarica kaže da nisam, naprotiv baš mi lijepo stoji i istakla mi je sve atribute, onda ću je nositi iako ću se osjećati neudobno u njoj i žuljat će me. Ali to je nebitno, bitno je da ću izazvati s tom haljinom muške poglede i na to ću biti ponosna. E pa, ne hvala, ja ne želim biti takva i ne tražim savršenog muškarca. Tražim nekog ko je uporan da uspije u životu, koji se trudi da nešto ostvari, ali ne i da zaboravi da je jedan život. Koji ima svoje obaveze, a ja svoje. Naravno, uvijek se trudimo da izdvojimo dio vremena samo za nas dvoje, da uživamo, pričamo, šetamo. Ne tražim da me vodi u skupe restorane, možemo kupiti hamburger na ulici i jesti ga pokraj rijeke. Ja bez šminke, u nekoj trenirci bez straha da mu se neću svidjeti takva, a on u običnoj majici ili trenirci, kako god, nebitno. Bitno je samo da smo tu, uživamo u šumu rijeke , zagrljeni, kao dvoje bezbrižne djece. A već sljedeći dan naše nove obaveze, ali i iskreni osmjeh čitajući njegove poruke, i čari čekanja dok se ponovo ne sretnemo.

Zar to nije dovoljno?

Srećno u pronalasku vaše savršene ljubavi. Ja moju još nisam našla,ali vjerujem da ću je naći, možda i teže, jer tražim nešto prosto, što očigledno mnogi zaboravljaju težeći za nečim boljem. Ali, ne gubim nadu, naći ću je. Bit ću najsrećnija, uspješna žena, jer sam našla muža, nesavršenog drugima, a meni više od savršenstva.

“Savršena”