Šetnja po sjećanjima….

..čežnja me vuče..
na naša mjesta..
….u jedno popodne, u jedan tren…
..u parku tom šetasmo zagrljeni…
oko nas cika razigrane djece..
….šetača sa psima…
djedovi i bake sjedoše na klupe….
da odmore umorne noge….
a mi…….
…mi držeć’ se za ruke..
raspredali o snovima…
našim snovima…..
snovima zaljubljenih….
..kako su daleko sad ti snovi….
kao da nikad ni postojali nisu…
ali sjeta krene pa sjeti na
….poljupce vrele….
na poglede upućene jedno drugome…
na popodneva mirna..
….na noći razigrane…
i na jutra, kad smo budeći se jedno uz drugo….
živjeli naše snove..
….prošetah opet tim parkom…
da oživim te snove….
….da osjetim se živom makar i na tren….

Kristina Jelenčić

Neki baner