Sjedim u boravku, a oni čuče u frižideru. Ja znam da su oni tamo, a oni znaju da sam ja tu. Pravim se da nemam ništa s njima, dok ispod oka pogledavam prema frižideru. Pitam se, ima li ta moja unutarnja borba ikakvog smisla?!Zašto se toliko žestoko opirem, kad znam da ću za neko vrijeme jednako žestoko popustiti?! Čokoladi, šetnji, sexu, ugodnom razgovoru, spavanju, sanjarenju… Zašto se uvijek najprije bar malo opirem?
Dok vadim desertni tanjurić, obično si obećam nešto zbog čega ću se osjećati manje krivom. Prošli put je to bilo preskakanje užeta u cik zore sljedećeg dana. Sutradan je jako padala kiša, koja je oprala grizodušje. Večeras je to bilo sat vremena odbojke u moru, no ujutro će more biti previše daleko, a amnezija će mi učiniti uslugu i izbrisati sjećanje na nekoliko trenutaka slabosti. Ti trenuci kad želim nešto što ne smijem, zovu se napadi slabosti. Ne sviđa mi se niti jedna od te dvije riječi. Napad je riječ s lošom konotacijom, a ja se ne želim osjećati loše ako poželim nešto što me veseli. Ono što me ne veseli, sigurno neću poželjeti, pa dakle radi se uvijek o nečem lijepom. Slabost je isto tako riječ koja me ne veseli. Zar je slabost ako si želim ugoditi? Je l’ stvarno tako loše ako poželim uživati u nečemu što me čini sretnom?!
Meni se čini da je te sklopove negativnih riječi smislila neka pogana duša nekad davno prije, a mi smo ih pristali koristiti bez razmišljanja. Smeta mi što ispada da je nekako pristojno da me nakon uživanja bude bar malo sram. Ako ikako može i prije nego „popustim“ dobro je da mi bude muka što ću popustiti i važno je da se osjećam poraženo nakon što sam uživala. Ma je l’ bi stvarno trebala biti čvrsta kao stijena i čuvati svoju osobu od užitaka, veselja, sreće ili iznenadnih postupaka koji stvaraju iskre u očima i tjeraju usne na osmjeh? Je l’ bi stvarno trebala?! Možete zamisliti kako me je sramota nakon što ukradem sama sebi dva sata, pa popijem kavu na prvom proljetnom suncu.
Jednako me živo sram pojede, nakon što zimi nađem priliku prepustiti se maženju s nekim tko je trenutno topliji od mene. Fućka mi se je l’ pristojno ili nije, svakako nije pristojno da mi bude hladno, prije svega. Je l’ razlog da se osjećam loše što sam uživala u plesu ili čaši vina, ako sam za to vrijeme mogla doma oprati prozore? Pa ako baš ne budem vidjela kroz staklo, uvijek mogu otvoriti prozor pa pogledati. No, svakako ću ga oprati, ali ne onda kad mogu uživati u nečemu što mi se više sviđa od pranja prozora. Ako je užitak učinio da me prođu trnci, trnci da mi se naježi koža, da mi sjaje oči… rado ću se poslije osjećati kako god je pristojno. Pristajem biti slaba i popustljiva prema užicima. Više bih voljela da to prepuštanje uživanju zovemo nekako prikladnije, ali zapravo me boli briga jer teško me grizodušje uhvati nespremnu. Uglavnom imam nekoliko načina da anuliram te mentalne navlakuše i zamagljivanja stvarne situacije preko umjetno i nepravedno isprovociranih emocija. Mislite o tome što vas je volja, ali mali i veliki užici u začin svakodnevnom sivilu, neophodna supstanca koja dane čini veselima i veže sitnice u život. Neka bude da sam slaba i nekako bude da sam sklona užicima.
Slobodno upotrebite i onaj lascivni ton kad me opisujete, ali lijepo mi stoji kad mi sjaje oči i volim biti nasmijana i vedra. Popuštanje užicima je put do toga i sigurna sam da ima nekih ugodnih i lijepih riječi koje su trenutno slobodne da posluže umjesto ovih ružnih i ofucanih koje mi uporno žele pokvariti užitak. Uživala bih da ih nađemo i naučimo ih koristiti, jednako kao što sad uživam u kockici čokolade i zatvorenih očiju sanjarim o pustom sunčanom otoku. Sanjarim još o mnogočemu, ali o tome ćemo jednom drugom prilikom.
Viktorija Herak
Photo by Matko M. Švarc

Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!