
Do sad, kao da smo govorili,
različitim jezicima.
Oboje vukli na svoju stranu.
Boljeli se.
Nije važno.
Zaboravljam.
Zatvaram oči
i u mislima…
vidim nas u drugačijem svjetlu.
Šetamo opet, ruku pod ruku.
Mrsim ti kosu
i radim sve one stvari,
koje te naizgled ljute.
Smiješiš se i smiješim se.
Pričaš mi o svom danu.
O ljudima koje si sreo.
O mjestima kamo bi volio ići.
Pitaš me, jesam li sretna.
A ja te promatram,
grudima punim neba,
očima preplavljenim bojama.
Klimnem glavom i poljubiš me.
Pomislimo sjesti i popiti kavu,
na nekom starom mjestu,
al’ oboje shvatimo da smo sada novi
i da je vrijeme za nova mjesta,
nova, lijepa sjećanja.
Volim te i voliš me.
I tako to divno izgleda,
u mojim mislima.
I vidim na tebi sve što je dobro.
I čujem samo nježnost u tvom glasu.
I imamo milijun tema.
I imaš onaj dječački izraz lica.
Onakav kakav ima,
samo muškarac koji voli.
Lijepo izgleda, u mojim mislima.
Lijepo će ti taj osmijeh,
opet stajati na usnama.
M.


Poduzetnica, autorica i osnivačica portala Amazonke.
Pišem o odnosima, identitetu i onome što žene rijetko izgovaraju naglas.Gradim prostor za žene koje su prestale čekati dopuštenje.
Radim s onima koje žele više – u životu i ljubavi. I koje žele najbolje, sebi.
Detalji i upiti: marijaklasicek.com
