Dvadeset i prvi vijek, moderno doba. Ponekad, čini mi se, nikad manje slobode, a više slobodnih. Da se ne ponavljam o već utabanim stazama koje su nam predstavljene kao potpuna inovacija kojom treba da idemo, njome i nikuda drugo, a svi putevi vode istom cilju – što manje slobode, one stvarne.
Onako kad vidim ko je sve za šta slobodan, ponekad pomislim da nam nije ni potrebna. I sva ta sloboda mu se svodi na blebetanje najvećih gluposti koje mu padnu na pamet, jer ništa drugo ni ne zna. Odjednom su svi kompetentni za sve, odjednom svi sve znaju. Za doktora nauka ti više ne treba diploma, samo sloboda govora. Pa kad se nadišem te slobode odem lijepo u prirodu i izvrištim se od muke. Da sve izađe van.
A koliko stvarno sve što čitamo pripada slobodi, a koliko mržnji? Mada bih tu mogla dodati još nekih emocija i stanja duha tipa ljubomore, kompleksa, potrebe da se bude u centru pažnje, idiotizma koji samo može proizići iz ljudske glave. Pa su nam portali podjeljeni na „ naše” i “njihove “, uče nas da se bolje mrziti. Razlike, ni slučajno. Najgore ti se razlikovati od većine, u startu si osuđen. Ti se našao nama ovdje širiti ljubav i mir, ma ko si ti da to radiš!? Tako ti to biva, samo što je rječnik potpuno drugačiji. Psovki za anale. Tu su svi kreativni.
Ali ne potežu svi za njima, ima i par onih kojima vokabular prelazi 100 riječi, pa se snađu mrziti bez da psuju. No, trebate bit sretnik da naiđete na takvog. Ne čitati ovakvo što, a živjeti na Balkanu ti je kao da ne živiš na njemu. I shvatiš da se čovjek, posebno balkanski čovjek, u biti najviše boji razlika, a razlike donose promjene. Uopće nismo smjeli. Nismo hrabri. Ni odlučni. Strah, strah, strah. Vječno neki strah. Mi smo samo gomila zaluđena hrpom dobro plaćenih tumača stvarnosti. Kao kod Domanovića, svi za slijepcem ravno u propast. Ali još su mi gori ovi koji pune profile ogovaranjem i kao ‘spuštanjem’ drugih iz vlastite ljubomore. Pa ko vam je kriv što niste isto uspješni? Isto prihvaćeni. Poradite malo na sebi, ljudi, a ne na drugima.
Znam ja da je za mnoge mozak jedini organ koji ne vrši svoju funkciju, ali trening je sve. Dajte mu malo treninga, počet će on već da pumpa. Sve je moguće, a to mi je dokazao Vasko Popa još u djetinjstvu. Ono kroz najskromniji rječnik je izrekao najdublje misli. “Jedni budu klin. Drugi klešta. Ostali su majstori.”, reče. Joj kako ga tad nisam razumjela. „Jedni su drugima kamen na srcu. Kamen ko kuća. Ni jedan da se pod kamenom makne.“ Ipak je moguće. Evo i dokaza.
Zato ne posustajem. Društvo je prljavo, svojom slobodom zna da uništi živote drugih, svojom smjelosti da ismijava i proziva drugačije. I onda ne brine za taj uništeni život. A i što bi. Pa da nam je stalo ne bi ni ismijavali. I sigurna sam da svako od nas zna nekoliko takvih primjera. A ipak nastavljamo. Šta nas tjera? Potreba da se ne razlikujemo od većine. E pa nije sve što radi većina ispravno.
Neću da budem većina. Manjina, manjina. Hoću da budem ona crna ovaca koja će da širi ljubav, ma koliko to suvislo bilo. Jedinstvo među ljudima. Mir. Suosjećanje. Podršku. Uf koliko krupnih riječi. U ovom društvu mnogi će reći i suvislih. Ali volim te suvisle riječi. Voli, glumiti Don Kihota u pohodu na još jednu vjetrenjaču. Idealista. Jesam sve što mi prepisujete, jer moj se san ne ruši lako. A vi rušite tuđe dok ne shvatite da nemate vlastiti. Sudite mi! I najboljem su sudili oni koji nisu bili relevantni da daju bilo kakav sud. Pa mu od bjede pokraše i čavle. A ja vjerujem samo u jedan sud. Svoju savjest.
Zavirimo svi u svoju. Pogledajmo stvarne razloge ismijavanja, mržnje, ogovaranja, potrebe da prozivamo nekoga. Stvarne razloge! Zavirimo u sebe. Reći ću samo da onaj koji je sretan nema potrebe da ruši tuđu sreću. On uživa u vlastitoj. Znači društvo treba da žalimo. U kišnim danima papir zna da posluži kao vrisak u prirodi, crna slova kao eho. Pa vrištim, vrišim, vrištim, možda neko ipak i čuje.
Ramiza Tibo
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!