Mislimo da znamo sve o ljubavi, da smo upoznali sva njena lica i čuli sve njene priče. Znamo da imaju one sretne i one tužne. One uzvraćene i neuzvraćene. I mislimo da znamo sve. Onda se čudimo momku pomahnitalom od ljubavi koji već par noći ne izlazi iz kafane jer mu je strijela ljubavi probola srce. Gledamo ga kako pravi budalu od sebe dok kruži oko njene kuće samo da joj vidi lice, da mu se srce bar na trenutak smiri. Pitamo se gdje mu je ponos? Koliko dugo će praviti budalu od sebe?
Čudimo se i onoj djevojci koja nije prihvatila da ljubav može biti zabranjena, pa je između roditelja i voljenog izabrala voljenog i otišla s njim, a da se nije ni okrenula za roditeljskom kućom, ni roditeljskom ljubavlju. Pitamo se kakva je to kćerka koja će se usprotiviti roditeljima i rizikovati da je se zauvijek odreknu samo da bude kraj voljenog čovjeka?
Čudimo se i onom što je prošao pola svijeta samo da vidi oči svoje drage kao da tamo nije bilo istih takvih očiju. Ismijavamo onu koja se zaljubila u čovjeka puno starijeg od sebe i tražimo njen interes u toj ljubavi. Nije nam jasna ni ona koja je do jučer bila djevojka na lošem glasu a danas živi mirnim i poštenim životom kraj voljenog čovjeka.
Čudimo se i muškarcu koji je potrošio sve pare samo da bi usrećio svoju dragu. Čudimo se, a ne znam zašto? Šta nam je tu neobično i nejasno?
Ljubav ne zna za zabrane, ni za granice. Ne zna za za strane svijeta, za daljinu, za godine. Ona svojom snagom briše sve pred sobom. Od nevinog može napraviti krivca, od pametnog budalu. Od svetice kurvu, ali i od kurve sveticu. Ona nas svojom snagom mijenja, oblikuje i preobražava. Zbog nje pružamo ruku voljenoj osobi i ne pitamo kuda nas vodi. Ne pitamo se ni šta nas čeka na tom putu. Ne bojimo se ni oluja ni brodoloma jer ona ne zna za strah. Ne zna za rizik. Zbog nje dižemo sidro i ostavljamo sve za sobom i ne žalimo zbog toga. Da, to je ljubav. Zbog nje noćima ne spavamo, danima ne jedemo. I sve nas je nekad napravila budalam. Neke je i pokrenula, dala im snagu, krila, pa su poletjeli. Postali bolji i uspješniji. Neke je uništila, ostavila bez ičeg.
Nemoj mi govori da ti sebi to nećeš dozvoliti. Da tako nećeš voljeti. Nemoj, jer ti to ne možeš znati. Ona se ušunja u tvoje srce kada se najmanje nadaš. Ušunja se u nekom novom potpuno drugačijem obliku za kakav nisi znala ni da postoji i od tebe napravi roba. Ti više nisi svoja. Ti si sama sebi nepoznata. Sve tvoje želje se pretvore u jednu, da gledaš njegove oči i budiš se kraj njegovog uzglavlja. Spremna si na odricanje, žrtve i promjene. Spremna si na sve i ništa ti nije teško, samo da usniješ na tom uzglavlju, samo da su njegove oči prvo što ćeš vidjeti.
Ako ne vjeruješ u takvu ljubav, ako nisi svjesna njene snage, onda je nisi doživjela, ali ne mora značiti da nećeš.
Ilda Dedić
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
