Za roman “Plavi gavran” Milanović Srđana Serža tek će se čuti! Oduševljena sam stilom pisanja, razvojem radnje, likova, atmosferom, zapletom i raspletom. Jednostavno rečeno, oduševljena sam knjigom. A ovo je autorov prvijenac! Kako li će tek napisati sljedeću knjigu nakon ovog iskustva? Radujem se unaprijed tom otkrivanju.
Divan pripovjedački stil
Srđanova ljepota pripovijedanja toliko je prirodna i neusiljena da se roman od 600 strana pretvara u uzbudljivu i pitku priču o dječaku Milanu, čiji rasplet željno iščekujemo svakom novom stranicom. Nije se trudio da nas impresionira spisateljskim umijećima, a upravo je tako to učinio.
Iako naslovne strane naginju ka nekom mračnijem žanru, neočekivano sam naišla na jednu lijepu ljubavnu priču, na početku, koju je iznenađujuće, zbog dubine opisanih emocija, napisao muškarac. Ovo veliko književno djelo s velikim K obiluje različitošću stilova uklopljenih u klasičan roman kakve smo nekada čitali i voljeli.
Likovi i radnja u Gavranu su tako lijepo razvijeni i živopisni da sam stalno imala osjećaj da gledam film popraćen muzikom, slikama srpskih sela, rijeke Morave, mirisima i ukusima poslijeratnih pedesetih godina prošlog vijeka, u koje je radnja smještena. To je ono što je činilo da se knjiga čita lako, s uživanjem i ushićenjem zbog neočekivanih događaja koji predstoje.
Dinamična ljubavna priča
Sudbina spaja dvoje mladih, Ružicu i Petrov Mirka, i rađa se ljubav o kojoj svako sanja.
I sve bi bilo bajkovito da se u njihove živote nije umiješala prošlost. Četničko-partizanska prošlost zamutila je i zatrovala izvor njihove ljubavi. A taj izvor, dječak Milan, centralni je lik romana. Pratimo njegovo odrastanje, sklapanje prijateljstava za cio život s deda Gišom i Miljanom, sazrijevanje, prvo zaljubljivanje i vezujemo se za Milana, suosjećamo s njim, patimo, plačemo i radujemo se zbog svega što ga je snašlo.
Ovaj roman će vam držati pažnju od prve do posljednje stranice. Nisam željela da otkrivam radnju jer je to upravo ono što čini draž čitanja Gavrana. Neizvjesnost i uzbuđenje su stalno prisutni i, vjerujte mi, svako novo poglavlje je samo potvrda koliko ova knjiga zaista vrijedi.
Čitajte s radošću,
Vaša Tatjana
Najteže je pričati o sebi, zaviriti u sebe i suočiti se sa sopstvenim bićem. Zovem se Tatjana Kožul i profesor sam srpskog jezika i književnosti i najviše bih volela da su ovaj deo napisali moji učenici jer bi oni to, svakako, bolje učinili. Sve u životu radim srcem i stalo mi je do toga da dotaknem srca drugih ljudi i ostavim trag. Radeći posao u školi nebrojeno puta sam dobila potvrdu svoga rada i to zaista nema cenu. Kada znate da ste nekoga inspirisali, usrećili, ohrabrili, osnažili i oraspoložili, to vam daje krila i vetar u leđa da budete još bolji kako bi drugima mogli dati još više.
