Sreća je stvar izbora! Ili nije?

Ne postoji “izabrana tuga”. Nitko sam ne odabire biti nesretan!

Možda imaš zdravstvenih problema. Možda financijskih. Poslovnih. Možda si vjerovao krivim ljudima (sigurno jesi, bar ponekad). Možda si se godinama uzaludno nadao.

A onda, prestao…

Ali nitko ne bira svjesno, biti tužan!

Živimo u zemlji gdje je nepravda svakodnevica. Gdje su generacije odrastale u ratu. Ekonomskim krizama, koje nikako ne prolaze. Okruženi poslodavcima, kojima je globalna pandemija dala vjetar u krila, za igranje ljudskim sudbinama. Maminim i tatinim sinovima, kojima se gleda kroz prste u školi, na poslu… koji odrastaju u emocionalne i fizičke zlostavljače. Živimo tamo, gdje nije bitno koliko znaš ili koliko si vrijedan, nego koliko duboko možeš uroniti u nečiju stražnjicu.

Živimo u eri fejkanih života. Sretnih i nasmijanih ljudi,  “bez ikakvih problema”.   

U eri nametnutih trendova: MORAŠ obući high street kombinaciju. MORAŠ ići kod trendovskog frizera. MORAŠ voziti auto njemačkog ili japanskog proizvođača automobila. MORAŠ otići na putovanje ili makar svako toliko na kakav izlet, da budeš “u korak”. MORAŠ imati dijete koje je odlično u školi i u barem jednoj, izvanškolskoj aktivnosti. MORAŠ ga “markirati” još od pelena. MORAŠ ići na kave, večere, organizirati ručkove…

Neki baner

MORAŠ uvijek biti sretan i nasmijan.

Ali NE MORAŠ!

Možeš, kad to zaista i jesi, ali NE MORAŠ! Ne, uvijek i ne na silu!

To je izmišljotina jeftinih, self help knjiga. Od you-tube-a, “educiranih”, life guru-a.

attractive woman sitting on floor in room
Photo by Ali Pazani on Pexels.com

Reći će ti; sreća je stvar izbora. Reći će ti; trebaš samo odlučiti biti sretan i bit ćeš. Postali smo,  hrpa nasmijanih zombija, koji se takmiče u prezentaciji sreće, a iznutra pucaju po šavovima. Uvjereni da ne smijemo biti tužni. Da ćemo, ako to javno priznamo, biti neshvaćeni. Etiketirani. Odbačeni. Pa se onda koncentriramo na prezentaciju. Sliku za javnost. Odlučili smo biti sretni. I bit ćemo. Probleme ćemo pomesti ispod tapeta. Gdje se ne vide. Ali ne ide to tako. Ne dolazi sreća odlukom. Sreću osjetiš! Kad pronađeš mir u samom sebi. Sa svim svojim manama. Sa svim svojim pogrešnim odlukama.

Imaš pravo na sreću! Naravno da imaš.

Ali imaš pravo i na svoju dozu tuge. Na svoju dozu nevjerice, ljutnje, ogorčenja, razočarenja. Svatko ima pravo na  trenutak pucanja.

Treba znati slušati sebe. Treba oslušnuti dušu. Ne treba protiv nje. Nikada! Ne zbog drugih. Nije sramota priznati da si slab. Da ti je pun kufer i da ne možeš više. Nije sramota biti tužan. Nema baš ništa loše u tome!

Ne možeš glumiti sreću. Možeš drugima, ali sebi ne možeš. Što duže glumiš, što duže tugu skladištiš unutar sebe, više je hraniš. Postaje sve veća. Dok te u potpunosti ne preplavi! Dok te u konačnici ne pobjedi!

Vrišti, plači, ljuti se, razbij, potraži pomoć, ako ne možeš sam… samo tako ćeš preboljeti. Ostaviti iza sebe!Sreća je stvar izbora! Ili nije?

Osjetiti mir! I nastaviti!

Jer…

Ne ide sreća na silu! Ništa ne ide na silu!

Neki baner