Ponekad nam treba da se izjadamo. Da kažemo „ovo je previše“, „ne ide mi“, „umorna sam“. Riječi imaju moć da rasterete, da oslobode pritisak koji nosimo u grudima. Ali… što se dogodi kad se žaljenje pretvori u naviku? Kad svaki razgovor počne s „znaš što me opet iznerviralo“, a završi s osjećajem još veće težine?
Znanost kaže da tada naše misli doslovno preoblikuju mozak. I to ne u našu korist.
Što se događa u našem mozgu kad se stalno žalimo?
Istraživanja sa Stanforda pokazala su da samo 30 minuta svakodnevnog prigovaranja može doslovno smanjiti volumen hipokampusa – dijela mozga odgovornog za pamćenje i emocionalnu stabilnost.
Drugim riječima, što više boravimo u negativi, to se mozak više „uči“ na taj obrazac.
Svaka naša misao stvara neuronsku stazu. Ako se stalno žalimo, te se staze učvršćuju i postaju poput autoputa – sve brže i češće prolazimo istim putem nezadovoljstva.
Rezultat? Osjećaj težine, tjeskobe, iscrpljenosti i sve manja sposobnost da vidimo nešto lijepo u danu.
Zašto se uopće žalimo?
Žaljenje najčešće nije slabost, nego poziv na razumijevanje. Kada pričamo o onome što nas muči, želimo da nas netko čuje, vidi i potvrdi našu emociju. Problem nastaje kad se ta potreba pretvori u stalni obrazac komunikacije – kada žaljenje postane naš način povezivanja s drugima.
Jer ako je prva rečenica uvijek pritužba, a ne pitanje, lako se dogodi da ljudi počnu – emocionalno izbjegavati naše društvo.
Kako izaći iz kruga stalnog žaljenja?
Promjena počinje nježno. Ne kritikama sebe, nego svjesnošću. Evo nekoliko koraka koje možeš primijeniti već danas:
- Primijeti obrasce.
Zastani i obrati pažnju – kada i kome se najčešće žališ? Što pokušavaš dobiti tim riječima – razumijevanje, podršku, pažnju? - Daj si “vremenski okvir” za izduvavanje.
Dopušteno je izreći ono što te tišti. Ali zatim stani. Duboko udahni i zapitaj se: što mogu učiniti da se ovo promijeni? - Zamijeni žaljenje zahvalnošću.
Zahvalnost nije negiranje stvarnosti, nego njezino proširenje. Kad svjesno pronađeš makar jednu stvar koja ide dobro, tvoj se fokus počinje preusmjeravati. - Biraj razgovore koji hrane.
Okruži se ljudima koji ne negiraju probleme, ali ih gledaju kao izazov, a ne kao kraj. Energija je zarazna — i ona negativna, i ona svjetlija.
Nježna istina
Nitko od nas nije imun na teške dane. Ali kad naučimo promatrati svoje žaljenje kao signal, a ne stil života, tada se vraćamo sebi.
Jer u svakome od nas postoji snaga da prestane prepričavati ono što ne valja – i počne stvarati ono što može biti bolje.
Foto: Canva
Zaključak
Žaljenje može biti oblik emocionalne higijene – kad ga koristimo svjesno i kratkotrajno. No ako mu dopustimo da postane svakodnevni soundtrack našeg života, ono polako briše radost i nadu.
Zato, sljedeći put kad poželiš izgovoriti nešto teško, učini to s namjerom da otpustiš, a ne da se zadržiš u toj energiji.
Tvoje riječi su alat stvaranja – koristi ih mudro i s ljubavlju.
Ivana Matas, rođena u Splitu, gdje odrasta i školuje se, po struci diplomirana pravnica, voli pisati, voli životinje, voli zdrav život i kvalitetnu zdravu prehranu te je svoju ljubav prema zdravom životu spojila u jedno i krenula pisati članke na temu zdravlja.
