Stanje svijesti: živa

Kako ostati povezan sa životom? Shvatiti da je život u tebi. Ništa ti nije zajamčeno ni obećano. A opet, evo te. Nije li to čarolija, dar i mogućnost? Ovdje nije u temi pozitivno razmišljanje, nego stanje svijesti koje vrišti: živi život.

Pošteno nagazi na značenje i sadržaj sintagme zdravo za gotovo

Bio bi to dug popis ako bismo ispisivali što sve uzimamo zdravo za gotovo – od svjetovnog do duhovnog, od znanog do neznanog. Prvenstveno zdravlje. To znaju najbolje oni koji očekuju dobar nalaz nakon mjeseci i godina bolesti. U ovom trenutku žive ljudi koji vode bitku za život. Nije li onda nezahvalno živjeti nezahvalno uz tu spoznaju? Nije li nezahvalno biti kritičan i često neprijatelj vlastitom tijelu dok sve njegove funkcije rade nesmetano? Vjerujem da je tijelo koje nas nosi i više od puke materije. Čemu se onda odnositi prema njemu bez potrebnog poštovanja i pažnje?

Dalje. Kad sramotno ne izvrćemo njegovo značenje, na popisu zdravo za gotovo nađe se i fenomen ljubavi. To znaju najbolje oni koji su osjetili i živjeli hype te nemoguće definicije. I oni koji su shvatili da ljubav nije čin, već postojanje. Bez prevelikog ulaska u duboke dubioze, tko razumije, shvatit će.

A, kad smo kod sfera ljubavi – nerijetko uzimamo zdravo za gotovo i prijateljstvo. To znaju najbolje oni koji su iskusili gubitak istog. Osobito ulaskom u određene godine života. U kojima nam društvo servira norme i regule po kojima bi valjalo živjeti, a većina ih nesvjesno i prihvaća. Pa u prioritet padnu neki drugi odnosi i akcije. Za koje vrijeme često pokaže da su itekako varijabilne i nestabilne. A, zaboravismo da je prijateljstvo stabilna pozadina svega. Nešto čemu se vraćaš i u čemu obitavaš u dobrom i lošem.  Rekla bih da iskreno prijateljstvo zlata vrijedi, ali lagala bih. Iskreno prijateljstvo neprocjenjivo je.

Dalje prema općenitom i većem od nas. Sklad i savršenstvo prirode, kad ih ne narušavamo, također  uzimamo zdravo za gotovo kao da se podrazumijevaju. Naše osobne psihološke drame i problemi veći su od svih planetarnih sustava. Od našeg Sunčevog sustava. Od sveg gore o čemu nemamo pojma, a savršeno radi. Štoviše, to ne-imanje pojma volimo prekriti velom ignorancije. Što je najgora bolest od svih. Ignorancija je mrtvilo osjetila. A, time i samog života. Kako bi svijet izgledao kad bi većina svaku svoju akciju i reakciju živjela uz potpunu svijest i prisutnost? Ne uz kompluzivnost, kako to inače biva. I zar je uistinu potrebno iskusiti gubitak nekog ili nečeg kako bismo to isto počeli cijeniti? Ili je, uz malo svijesti i prisutnosti, moguće nagaziti potpuno na tu zdravo za gotovo zamku?

Život kao remek djelo istine

Vjerujem da je prosto nemoguće razviti zdravo stanje svijesti ako ne živimo istinu. Zvuči jednostavno, ali naprosto je šokantno koliko duša živi neistinu. Tu mislim na sve one koji su prihvatili tuđa očekivanja kao svoje istine. I one koji su prisvojili kao istinu ono što bi voljeli, a što nije. Sustavi uvjerenja znaju stvoriti scenarij kojeg nema. Da. Lagati samog sebe, život je sličan kojekakvoj bolesti. Život je to na aparatima. Možda je to najbolje dočarano riječima genijalnog Jed Mckenna:

Mi ne želimo istinu,

mi želimo određenu istinu,

onu koja ne ugrožava naš ego,

onu koja ne postoji.

Inzistiramo na istini

koja se uklapa u ono što znamo,

ne znajući da ne znamo

ništa.

 U moru današnjih modernih proračuna, sve se teže dolazi do suština. Gdje vjerujem da leže istine. Ne ono što su ti rekli. Ne ono što su te naučili. Ne ono što od tebe očekuju. Ne ono što misliš da bi trebala. Već samo i jedino ono što i tko ti jesi. Teška kategorija. Work in progress overload. Ali, samo promišljanje već je sto koraka naprijed. Keep on going.

Stanje svijesti: živa

Pa kako  ostati povezan sa životom? Živjeti ga, naprosto. Ti si život = poveži se sa sobom. Vozim se sa spuštenim prozorima. Uz vjetar u kosi i glasnu pjesmu. Ljetno predvečerje me uzelo. S mojim potpunim pristankom. Unutarnja tišina često dopušta životnu pjesmu. Šuti malo i provozaj se. Gledaj prema gore, prema dolje i shvati da ništa ne znaš. Uživaj u neznanju. Ali, nikad u ignoranciji. Ne uspoređuj ništa. Ali, promatraj i slušaj. Ne ugledaj se ni na kog. I ne gledaj nikog svisoka. Poštuj. Pogledaj gore. Plavo nebo. Pogledaj dolje. Crna zemlja. Ništa ne znaš. Osim biti živ. To ti je dano i to znaj.