Stigla je poruka

Ujutro se budiš, uzimaš mobitel u ruke, a poruka već stoji… cvjetić, srce, poljubac ili jednostavno, dobro jutro. Sasvim dovoljno da dobiješ krila i s veseljem započneš dan. Mnogo pozitivne energije te nosi i sve obaveze koje te čekaju je tako lako riješiti. Zar ne? Ah, ta virtualna ljubav… Koliko nam malo treba da se budimo sretni?

A što, ako toga nema? Ako jutro započinješ buđenjem u samoći, tišinom oko sebe, tišinom i na mobitelu? Neki kažu da je i to lijepo…mir, tišina, spokoj. Nemojmo se zavaravati. Svi bi radije, da mogu, odabrali prvu opciju, u ovom slučaju. Svi bi se radije mijenjali za jedan trenutak sreće umjesto cjelodnevnog mira i tišine.

Za sreću je potrebno malo

Koliko malo treba da čovjek bude sretan? Sasvim malo pažnje, od prave osobe, samo mali podsjetnik da je tu i da nisi sama. Ostatak dana, prikriveni osmjeh ne možeš sakriti s lica. Ostatak dana, lijepa si. Ostatak dana, sretna si. Mirna si jer znaš da netko misli na tebe, baš kao što i ti misliš na njega. Divan je to osjećaj i ne treba ga kvariti.

Nemoj ispitivati, što će i kako će dalje biti. Ni slučajno ne zamišljaj budućnost, izgubit ćeš se. Uživaj sada. Prepusti se i uživaj u sreći, jer to jeste to… sreća. To su te sitnice o kojima se toliko priča. To su sitnice od kojih se život sastoji. One se neće ponoviti. Ne traži uzroke, ne pretpostavljaj posljedice. Živi sada, nemoj to kvariti.

I voli… iz sveg srca, iz dubine duše. Reci da voliš. Pokaži što osjećaš. Neka ti kasnije ne bude žao što si šutjela. Bolje da žališ za onim što si uradila, nego da žališ za onim što nisi, a mogla si.

Neki baner

Možda će nakon toga i boljeti, možda ćeš i nakon toga žaliti, ali jedno je sigurno. Nikada nećeš zaboraviti taj osjećaj. To je bio sretan dan. A sutra…možda te opet probudi poruka. Ili samo sjećanje, tko zna?

Neki baner