Eto posjetila me tetka Gripa… nije mi do ničeg i ne postoji ništa što bi pomoglo. A probao sam sinoć svašta… neću reklamirati ovdje te preparate. Ionako mi je od njih bilo samo muka.
Nekako se nadam da će me to brzo proći, al’ ako i ne prođe barem ću Novu dočekati u krevetu, uz kuhano vino i gledanje svih mogućih SF saga koje postoje.
Da pravi šmokljan. – I don’t care…
Uglavnom dok sam ovako umotan u deku (i ne pišem svoju oporuku jer je ovo ipak samo gripa) skužio sam da nisam donio nijednu “Slavnu Novogodišnju odluku”.
Ljudi si obično požele deset kila manje, novi posao, veću plaću, kuću, auto, stan… A ja razmišljam trenutno samo o zdravlju i ljubavi. Htio bih se što prije riješiti gripe i napokon upoznati normalnu curu. Htio bih i da mi se posao nastavi razvijati kako je krenuo ove godine i da Mare uspije ostvariti sve što si je zacrtala s ovim portalom. Cura to zaslužuje.
Nisam neki dobri samaritanac, nisam ni pretjerano skroman. Nazvao bih to realizmom ili možda nedostatkom mašte? Ma tko će ga znati.
Dok me opet lagano lovi temperatura i kihnem svakih deset sekundi ne mogu iskreno ni biti pretjerano kreativan.
Barem imam priliku uživati u hektolitrima domaćeg čaja od mente i medu kojeg mi je dok sam bio kod svojih dao tetak Zvone. Njegova domaća proizvodnja.
Čovjek zbilja divljenja vrijedan. Sa svojih 75 godina bavi se uzgojem koza, pčelarstvom… održava dva voćnjaka i ogroman vinograd (njegov crnjak je božanski nektar za moje nepce). Ima najboljeg pijetla u selu, dva stara lijena debela mačora, jednu micku – koju zove Dama, jer se zavodnički šeta ispred ove dvojice ljenguza, ali ih dobrano opali capama ako koji uopće dođe do primisli da joj se približi. I jednog smotanog retrivera kojem i te mačke i ovaj pijetao i kokoške mažnjavaju klopu iz zdjele dok on sjedi kraj njih i blentavo – veselo ih gleda.
Zvone ima i tri njive i šumu i stalno nešto rezbari od drveta. A bačve koje ima u kleti njegov su ručni rad. Kad sam ga pitao što si on želi u Novoj, pogledao me i rekao: “Sinko, ja imam sve kaj želim i sve kaj mi srčecu treba.” – zagrlio me onako kako to rade samo dobrodušni ljudi a onda smo skupa sjeli za stol i ispili dv’je, tri litre njegovog crnjaka (tko je brojio nakon prvih pet čaša?).
Njegov bih život mogao nazvati ispunjenim. Žena, djeca, unuci, nećaci, imanje i rad. A te su se ruke već toliko naradile, samo mu preko usana nikad nije prešla riječ – neću, preteško mi ili ne mogu.
On će reći: “Polahko al’ sigurno.” – i posao će biti obavljen.
A da je jači i žilaviji od stotine nabildanaca što jašu po teretani svaki dan i dižu utege – jest. I kladim se u što god rekli.
Pa kad tetka Gripa ode, znam na čemu ću raditi a ne samo željeti – biti sa 75 poput njega.
Dobra Novogodišnja odluka, zar ne?
Vaš Marin
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
