Kako se dijagnosticira poremećaj gomilanja?
Liječnici dijagnosticiraju hoarding sindrom kada:
Ljudi trajno imaju poteškoća s odbacivanjem ili rastavljanjem od predmeta bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost.
Ljudi spremaju predmete uglavnom zato što moraju bez obzira na vrijednost predmeta.
Akumulirani predmeti zagušuju i zatrpavaju aktivna stambena područja (ne podrume ili skladišne prostore) i ometaju korištenje tih područja za njihovu inicijalnu namjenu.
Ljudi se osjećaju jako uznemireni pri pomisli na odbacivanje bilo kojeg od svojih predmeta ili postanu manje sposobni za funkcioniranje zbog nagomilavanja.
Liječenje hoarding sindroma
Liječnici mogu pokušati pomoći ljudima u odbacivanju stvari, suzdržavati se od nabavljanja novih stvari i postati bolji u donošenju odluka.
Budući da mnogi ljudi ne žele prestati s gomilanjem, liječnici će možda morati koristiti motivacijske tehnike kako bi pomogli ljudima za sudjelovanje u liječenju. Najuspješnija je kombinacija razgovornih terapija i antidepresiva.
Foto: Canva
Korijeni posežu daleko u prošlost
Današnje gomilanje vjerojatno je naslijeđeno iz epohe kad je pohrana dovoljnih količina namirnica bila nužna za preživljavanje. Taj je naslijeđeni poriv kod dijela ljudi poprimio ekstremne razmjere. Obuhvaća daleko širi krug predmeta od onih koji bi bili značajni za preživljavanje, očuvanje zdravlja i općenito za kvalitetu života.
Ivana Matas, rođena u Splitu, gdje odrasta i školuje se, po struci diplomirana pravnica, voli pisati, voli životinje, voli zdrav život i kvalitetnu zdravu prehranu te je svoju ljubav prema zdravom životu spojila u jedno i krenula pisati članke na temu zdravlja.