Što žene (ne) smiju nakon četrdesete

Zasipaju me s interneta, u zadnje vrijeme, članci što bi žene smjele, a što ne, nakon četrdesete.  (Vjerojatno Googleov način da mi čestita rođendan.)

Smiju li nositi suknje iznad koljena? Uske traperice? Visoke pete? Trebaju li ošišati dugu kosu? Zaboraviti rumenilo? Crveni ruž?

E pa dragi Google, kao što znaš, upravo sam napunila 44. Kako god da ih okreneš, uvijek ih je 44. Ne mogu ih lažirati. Ni dužinom suknje, ni bojom ruža. Ni zamjenom brojeva na torti.

Ono što sam ti htjela ovom prilikom poručiti, da žene iznad 40, ne bi smjele sve ono, što ne bi smjele, ni one od 20, 30, 50 ili 60 g.

Ne bi smjele forsirati ono u čemu ili zbog čega se osjećaju loše.

Neki baner

Dužina kose ne mijenja se zato što se 39-a bliži kraju.

Hoće li netko u kratkoj suknji, ići na posao ili na plažu, nema veze s godinama, nego s općom kulturom.

Šminkaj se kad god želiš. Kako god to želiš, ako želiš. Nokte lakiraj u duginim bojama, svaki različite nijanse i intenziteta, u crveno, u zemljanim tonovima.

Ovisno o inspiraciji i raspoloženju.

Sve su to gluposti, nema to veze s godinama!

Ako se ne osjećaš dobro u haljini. Ne nosi je. To “ne osjećam se dobro” se vidi. I s  15 i s 20 i s 40 plus.

Sve je stvar stava.

I onoga iznutra.

Možeš biti ženstvenija u hlačama, od nekih u večernjim haljinama.

Bitno je da si zadovoljna sobom. Svojim životom. Svojim izgledom. Da pušeš u 44 svjećice,  jednakim entuzijazmom kao u 24.

Bitno je da se osjećaš dobro tu gdje jesi, baš takva kakva jesi.

U odjeći u kojoj jesi, s frizurom kakvu imaš, (ne)našminkana, baš takva, kakva jesi, u ovom trenu.

A ako nije tako…

Mijenjaj! Ne zbog uputa loše prevedenog članka, nekog nasumično odabranog portala.

Zbog sebe. Zbog onog “pleše mi se, pjeva, vrišti od sreće” osjećaja unutar sebe, kojeg zaslužuješ živjeti!

Bez obzira koliko godina imaš.

Neki baner