Što znači biti svoja & autentična?

Toliko se trubi o tome kako trebamo biti jedinstveni, autentični, svoji. Često su javne i nejavne osobe na meti kritika kako su copy-paste, kako je sve loša imitacija već viđenog. Osjećaš li se ponekad kao kopirana karika u lancu mega proizvodnje? Pa te omiljena nametnuta emocija kolektivnog užasa, zvana guilt, tjera da moraš biti drugačija?

Da. I, svijet te pokušava ukalupiti svojim normama i prirodno se javlja potreba za iskakanjem. Ironično pomalo, da svi ti gorući savjeti i kritike proizlaze upravo iz bolesnog svijeta usporedbe. Koji je, ni manje ni više, stvorio upravo čovjek.

Bolest usporedbe

Naime, da nema te poremećene potrebe za konstantnim uspoređivanjem ne bi ni bilo potrebe za pretjeranim isticanjem i stvaranjem alter alterovog ega kako bismo bili vidljivi čovječanstvu. Kad ne bi bilo tih bolesnih ljestvica uspoređivanja, možda bi svatko bio ono što doista i jest. Ovako, dok vlada atmosfera nezdrave usporedbe, naravno da nekima biti drugačiji i autentičan postaje životna misija i cilj.

Šokirati je postao glavni posao proboja na scenu i izazivanja pažnje – koje je, nažalost, većina pregladna i prežedna. I paradoksalno, dok u tom procesu žude da se pronađu – neki se, baš suprotno, izgube. Stvore neki umjetni identitet koji vrvi nabrijanom i namontiranom check listom – koja piše siguran recept za dijagnozu zvanu ovisni o tuđim mišljenjima. To se vidi po energiji kojom zrače, načinu na koji pričaju i pretincima kojim razmišljaju. Izmisliti i izgraditi sebe na temeljima koji ovise o tuđem pogledu i mišljenju o nama siguran je put za izgubiti autentičnu/og sebe. To usporedba radi.

To radi kolektivna atmosfera nemira, žurbe, konzumerizma i jurcanja koju, prije svega, slave neizostavni virtualni mediji. Razvojem društvenih mreža nikad nije postojao veći prostor za samoprezentaciju i preformans svih naših identiteta. A ponekad, nisam sigurna da je ikad postojao i veći prostor za odlaganje emocionalnog otpada. Što može biti dobro i loše istovremeno. Dobro jer se progovara o stvarima koje nepotrebno stoje iza tabu-a. A loše jer, čini mi se, intimnost gubi svu svoju čar, svrhu i smisao. Anyway.

Promjena kao grijeh

U toj misiji da budemo originalni, jedinstveni i autentični ne dozvoljavamo promjene. Promjene stila, promjene ukusa, promjene ponašanja i svijesti. To deklariramo kao ona/on ne zna tko je. Ccc. Možda ona/on zapravo uči. Raste. Evoluira. Mijenja se. Nije uklesan/a u kamen. Prirodno se predaje sebi.

I svakako, ne ovisi o trendovima i vizijama koje promatrači imaju od nje/njega.Toliki trud da stvorimo nas kao jedinstvene, posebne i autentične dovodi do bolesne potrebe za isticanjem – koja je sve, samo ne prirodna. I ta bolesna potreba drži nas u zatvoru uklesane, nepomične i krajnje nesretne. A prirodno je da se mijenjamo. Da padamo i dižemo se. Stagniramo i rastemo. Da dozvolimo sebi sve faze i stadije.

Što onda zapravo znači autentičnost?  

Osoba koja je uistinu svoja takva kakva je – nema tu potrebu isticati se i pretvarati to u glavni cilj svog života. Osoba koja je svoja već zna da je svaka osoba rođenjem  autentična i jedinstvena. Nema potrebe za forsiranjem. Postoje blizanci, ali duplikata nema. Razvijati svijest o tome da smo svi isti, a istovremeno posebni vjerujem da bi pomalo razbilo svijet usporedbe u kojem se češće gubi nego što se nalazi. Istovremeno, smanjili bi se društveni kalupi i očekivanja – jer svatko bi naprosto brijao svoj film.

Osoba koja je svoja bez problema će nositi iste odjevne predmete kao i druga osoba. Ne promatrajući to kao kopiranje, već inspiraciju. To je taj switch s konteksta bolesti usporedbe na inspiraciju usporedbe. Također, osoba koja je svoja ne razmišlja o tome kako je drugi vide. Vjerna je sebi neovisno o tuđim pogledima.

Ne ovisi o fizičkim vidljivim materijama ni o emocionalnim nevidljivim toksičnim sponama. Čini mi se da je velika većina zaražena s groznicom i pritiskom da se mora istaknuti i biti drugačiji. Malo bismo svi trebali odlijepiti od hype-a budi drugačija/i jer možda baš tad bismo bili ono što jesmo. A samim time, i garantirano drugačiji, jedinstveni i autentični.