Sviđa mi se ova mala, pomalo je opasna

I eto nas, zadnja kolumna u ovoj godini. Još skupljam dojmove o 2021. Ne znam da li bih je nazvala sjajnom godinom? Ili okorjelom bezobraznicom koja mi je debelo testirala živce? Znam samo da sam se jako promijenila u proteklih 12 mjeseci.

Prošlog prosinca još uvijek sam vukla repove loše ljubavne priče i nisam zapravo znala kojim ću smjerom u životu. Nisam bila sigurna hoću li nastaviti sa svojim privatnim poslom ili ću se otisnuti u inozemstvo. Mučilo me mnogo toga, imala sam more pitanja ali sam uz sebe imala to dvoje ljudi koji su mi bili neupitna podrška. Znala sam da kud god nas život odvede, ići ćemo ruku pod ruku i smijat ćemo se mnogo putem. Zajedno. Nerazdvojni.

Sad, godinu kasnije prebirem po minulim mjesecima i s jedne strane sam silno zahvalna za sva iskustva, za poslovni rast, za osobna preslagivanja i za sve odluke koje sam donijela ma koliko da su možda u tom trenutku bile “krive” ali sam istovremeno i ljuta jer neke su se stvari putem razvodnile. Ili sam ja postala jednostavno hladna? Ne znam.

Sve češće govorim “ne” i sve manje imam razumijevanja za neke stvari. Sve manje me ima u nekim odnosima, na nekim stazama, u nekim pričama.

Godina osobnog buđenja

Kao da me ova 2021. nekako “ohladila”, ili otrijeznila?

Neki baner

Dok sam bila mlađa imala sam strašan gard. Neki će to nazvati stavom, karakterom, ali sad znam da to nije bio stav, bio je samo gard. Znala sam biti silno hladna, drska, nezainteresirana. Ponekad bih bila i pomalo otrovna. Kasnije, malo sam omekšala, dozvolila sam si biti emotivnija i toplija prema ljudima. To me tek naučilo da nisu svi ni vrijedni emocije niti je mogu svariti.

Sad, nekako sam naprosto odlučna i neupitno autentična, pa značilo to da te sekunde lupim šakom po stolu i kažem – “ne može”, što sam ove godine često radila, ili kažem otvoreno – “meni je do tebe stalo, jako mi je stalo, ali ja ne želim biti dio ove priče pod tvojim uvjetima.”

2021. me nekako razdvojila na pola. U jednom smjeru otišla je krhkost, ranjivost, neodlučnost i svi moji strahovi, potreba za dokazivanjem i objašnjavanjem, onim prilagođavanjem koje nas šupi kad nam je previše stalo do nekog ili nečeg.

U drugom sam krenula ja, sama.

Prestalo mi je biti važno hoće li oni koji su mi važni sa mnom, jer sam shvatila da svi imamo svoje želje i da ne mogu sav život čekati da oni kojima uz sebe čuvam mjesto shvate što sve mogu i da uhvate voz kojim sam krenula.

Prestala sam se nadati nekim ljudima i nekim stvarima. Prestala sam očekivati i počela sam više djelovati.

Prekrižila sam ono što je visjelo u zraku dugo vremena a nije vodilo nigdje.

Otkazala sam mnoge suradnje. Pokrenula drugačije projekte, napravila zaokret, rekla da od nekih stvari ne mislim odustati pa makar u njima ostala sama.

Prestala sam igrati na sigurno i posve sam se otisnula u nepoznato.

Mnogi su putem otpali.

Čak ako s vremena na vrijeme i posegnu za mnom, ja više nemam volje pružiti ruku prema njima.

Zlica u meni

Postala sam škrta.

Škrtarim sa svojim vremenom, pažnjom i ljubavlju jer ne zaslužuju svi dobiti moje najbolje, osobito ne oni koji su me imali neupitno pa me prokockali.

Postala sam pomalo “zla”.

Imam osjećaj da je 2021. iz mene izvukla demone i ostavila mi neopisivu samospoznaju, percepciju vlastite vrijednosti i predodžbu toga da je život jedan, da je kratak, da smo sada tu a sutra tko zna i da je važno samo kako se ja osjećam i da nemam vremena za biti tužna, nesretna, zabrinuta, nezadovoljna i s fokusom na to kako nekog drugog usrećiti ako taj netko ne uzvraća.

Neki baner

Postala sam kao oni neki likovi iz filmova i priča koji u nekom trenu od dežurnih dobrica postaju snažni i svima govore na glas što misle, ma kako da to na te druge utječe.

Prestala sam se svađati. Prestala sam voditi izgubljene bitke i odustala od fiks ideja o ispravljanju krivih Drina.

Okrenula sam se sebi i ljudima koji su tu i žele biti tu, a udaljila se od onih koji nisu sigurni je l’ bi naprijed ili nazad, bliže ili dalje ili koji bi me željeli vraćati u moje stare ljušture koje sam prerasla i sretno napustila.

Napustila sam čak i one koje sam beskrajno zavoljela, jer sam shvatila da voleći ih tako neupitno i požrtvovno nemam prostora sebe voljeti.

Shvaćaju li? Ne znam. Više se time ne zamaram.

Sve što u meni ne budi dobar osjećaj nema više prostora u mom svijetu.

Mogla bih zaključiti da je po tom pitanju 2021. bila podosta ljekovita.

Od curice do poduzetnice

Pripremila me za vrijeme velikih uspjeha, za snove koje sam dugo sanjala, za sve ono što Maja i ja spremamo i što ćemo u mjesecima i godinama koje dolaze, odaslati u svijet.

Pripremila me za 2022.; za nove knjige, uspjehe, projekte, poslovni rast koji je već krenuo i za koji smo dobrano utabale stazu.

Pripremila me, osnažila, naoružala, ohrabrila, izbrusila. Naučila me reći ne, prekrižiti, prepoznati ono što je za mene i što nije, voljeti ali ne se pritom potrošiti i presahnuti, graditi ali i porušiti i spaliti da bih mogla na zgarištu graditi novo.

Od djevojčice koja pokušava graditi svoj posao, brand i image pretvorila me u poslovnu ženu koja će damski ali čvrsto zauzeti stav i okrenuti se i odšetati od svega što nije fer, transparentno i usmjereno na rast i dobit svih uključenih u priču.

Pokazala mi je da mogu raditi k’o konj, ali i da se ne isplati šlepati lijenčine na svojim leđima i da isto tako jednostavno pustim ljude da skupljaju izgovore i krenem dalje bez njih.

I da sve one koji “nemaju vremena” za poruku, poziv, kavu ili ručak više ne zovem i ništa ne pitam, a kad se jednom jave (a svi se jave) ostavim na čekanju za neki trenutak 2059. godine kad ja budem možda imala vremena. 😉

Kave je ionako bolje piti sama sa sobom, no s takvim “zauzetim patnicima” jer tako si uvijek u dobrom društvu. 😉

Da, možda me 2021. naučila i da budem pomalo “osvetoljubiva”. 😀

Opasna

Kao što mi je jedan tip dobacio neki dan – “Sviđa mi se ova mala, pomalo je opasna.”

Možda jesam, ako biti opasna znači znati što zaslužuješ i na što nećeš više trošiti dah.

Znati prepoznati što je uzaludno gubljenje vremena, emocije, truda i kreativnosti, gubljenje sebe.

Ako to znači biti opasna, onda tu dozu “zlobe” svakoj ženi želim.

Bez tog svjesna sam, ne bih postigla sve što sam ove godine ostvarila. I ne bih ja bila ja, bila bih još uvijek negdje u raskoraku, između želja i strahova, emocije i konstantnih pokušaja…

Stoga, drage moje to vam želim u 2022. da budete OPASNE!

Pomalo bahate, umišljene i “Zle”, neupitno svoje! Da krenete hrabro za onim što želite, da kažete NE svemu što vas ne zaslužuje i ne tretira onako kako zaslužujete i viknete glasno i jasno DA, svemu što vas usrećuje, što vam budi žar u srcu i iscrtava osmjeh na licu! Da sreći, ljubavi i životu!

Sretna vam Nova i sjajna vam bila!

Vaša Opasna 😉

Neki baner