Tebe kojeg Životom zovem…

Ni slutila nisam
Kako zaista malo treba
Da ti se život prolije kroz tijelo
Da se vrate otkucaji
Da opet hvataš dah
i grizeš usne pune iščekivanja

Ni slutila nisam
Jer…
Pustila sam znaš li?
Da sve se oko mene događa samo
Dok ja šetam mimo života
Ruku skupljenih u džepove kaputa
Bez sjaja u očima
Bez žara

I onda se desila jedna nedjelja
Obična
Kao milijarde drugih
Tek nekoliko riječi
I opet se dogodi magija

Kako to može biti?
Kako uspije netko upaliti iskru
Tamo gdje su drugi sve do temelja spalili

Neki baner

Od kud sad sve te boje
Od kud arome u zraku
I jutro koje miriše na zagrljaje?

Od kud ti?
Iz kojeg svemira
Iz koje slučajne orbite
S koje zvijezde padalice
Kojem si se oteo anđelu il vragu
Pa sletio u moja njedra?

Od kud ti?
I ovo što me nosi
Zbog čega dišem
I osjećam i stojim
Dok sav taj život što sam ga propuštala
Ponovno ulazi u mene
Kao struja
Kao da sam otvoreno vjedro

Od kud ti živote
Da te životom svojim zovem
I da te toliko
U kratko
Zavolim?

M. Klasiček

Neki baner
No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.