Neke stvari je teško odlučiti. Probude se tu mnoge misli koje su rezultat našeg temperamenta, našeg odrastanja, našeg iskustva. Pa onda sebi kažemo da je suludo davati otkaz u današnje vrijeme, posebno bez sigurne alternative.
Da se mi same ne možemo uzdržavati i da zato imamo potpuno opravdanje ostati u lošem braku. I da on i nije tako loš. Pa što ako je lijen i nije pažljiv, pa što ako više vremena provodi sa drugarima nego s nama i djecom? Što ako me tuče? Što ako ne radi?
I onda radimo satima i satima svaki dan, sa stisnutim čvorom u želucu zbog straha od neizvjesnosti i glavoboljom od gledanja u ekran i silnih papira. Glavoboljom izazvanom umorom i monotonijom. I kao da to vrijeme na poslu ide iz krajnosti u krajnost, od osjećaja da ne možemo više podnijeti stres koji uvijek novi i neprimjereni zadaci za naše radno mjesto usade u nas, do osjećaja da smo potpuno beskorisne, onako zatrpane u brda birokracije kojima se ne vidi kraj.
A plaćene smo taman toliko da nam je teško da odemo i taman toliko da ni u optimalno zamišljenim uslovima ne možemo normalno živjeti od toga.
I radimo danima i danima, objašnjavajući sebi vrlo uspješno da nemamo izbora.
A grudva u želucu koja se polako dijeli i stiže i do grla nam govori da je neophodno da se duboko zamislimo i pronađemo još neki izbor. Da počistimo naš život. Da je on samo jedan i ako ga živimo na ovaj način izgubit ćemo iskru u oku i vjeru u sebe.
I onda ustanemo jedno jutro. Sa strahom od neizvjesnosti, ali drugačijim, onim koji smo mi izabrale. Uplašene, ali odlučne. Osjetimo da smo preuzele odgovornost za svoj život i da konačno ponovo stvari ovise o nama.
I odlučimo probati ono što nikad nismo probale: žrtvovati sigurnost zarad novih mogućnosti. Raskrstimo sa sobom da neće biti lako. Ali ćemo se ponovo osjetiti živima.
I promijenimo taj posao (takav uvijek možemo naći).
I raskrstimo sa nezainteresiranim i sebičnim mužem (takvog uvijek možemo naći – čak i onog koji nas neće tući!).
Uložimo svu onu snagu i energiju koje su nam crpile stvari koje ne volimo u ono što će nam pomoći da se razvijamo, učimo i ne zavisimo od tuđe dobre volje.
Damo pravi primjer svojoj djeci…
A kad se jedno jutro, poslije mnogo dana, probudimo, skuhamo sebi kavu i sjednemo u tišini same sa sobom, vidjet ćemo da su one grudve u želucu i grlu potpuno nestale.
Preuzeto sa: dnevnadozamentalnogzdravlja
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!