Ostala sam bez zraka… Tvoje ruke su mirne na mom struku, osjetim čvrstocu i odlučnost… Jmbt ti si danas došao sa ciljem!
Pročistim grlo… Kažem ti bok! Malo glupavo zvuči nakon situacije malo prije. Al ne mogu podnijeti istinu i tvoj pogled.
Bok! Muk, tišina, glupa situacija… Al’ tvoje ruke se ne miču ni milimetra, što je ustvari super jer bih se rastopila po podu da me sad pustiš. O-o! Polako se približavaš i zatvaraš oci… znam što slijedi i zažmirim. Prepustim se… Meke usne, topao dah… Toliko nježnosti i prisnosti… Nakon toliko dugog gledanja, ne znam ti ni ime.
Toliko mi misli leti glavom i najednom tišina, mrak…
Prepustila sam se sa svim osjetilima.
Nalazimo se u mom stanu. I dalje ti ne znam ime. To me muči, ali ne previše. Neke stvari su bolje i manje loše ako im ne znaš ime.
Ljubiš me skroz polako i nježno. Nema ničeg životinjskog. Gotovo kao u snu. Uživam u svakom dodiru… Zavlačiš mi ruke u kosu i nježno povlačiš… Ljubiš mi vrat. Ovo sve je tako pogrešno, to nisam ja… Ali ne mogu se oduprijet. Ovo tako godi, mom tijelu, mom egu. Sama pomisao na tebe, neznanca – opasno.
Polako me skidaš, mene pa sebe… Sve je kao u jako sporom filmu… bez žurbe bez nelagode…
Nastavak slijedi 🙂
Tara
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
