Razgovarala sam prije par dana s mamom o uređenju prostora. Ona je iznosila svoje ideje o tome što se njoj sviđa, ja svoje. Volim kad se čak i u najobičnijim razgovorima otvore razna pitanja koja na kraju uvijek završe na ljudskom karakteru, psihologiji funkcioniranja i nekim sasvim drugim temama od one osnovne koja je glavni krivac za pokretanje cijele rasprave.
Moja je mama vrlo estetična, uredila je nekoliko prostora i zaista ima oko za detalje, tako da njenom mišljenju uvijek poželim srdačnu dobrodošlicu. No, ipak se razilazimo u poimanju (ne) bitnih stvari, a ta je razlika upravo ona karakterna.
Koliko smo samo svi međusobno drugačiji, to me svaki put iznova fascinira. Imam nekoliko pomačaga u shvaćanju zašto netko funkcionira kako funkcionira, ali ono što me posljednje oduševilo je test – Eneagram osobnosti ili teorija o devet tipova ličnosti. Doslovno se dobije uvid u to što je kome prioritet, kako percipira realnost i mnogo drugih zanimljivosti.
Dok je razgovor o tepetima, zavjesama i stolnjacima s mamom samo upućivao na naše drugačije poglede na stvarnost i želje, u tih petnaestak minuta koliko smo pokušavale pronaći zajednički jezik, kroz glavu mi je neprestano prolazilo da nas već u startu razdvajaju sami temelji.
Ljepota naših razlika
Ja sam broj jedan, ona je broj dva. Iako smo po numerologiji obje jedinice, ovdje se točno lijepo nazire naša razlika. Dok je meni na samom vrhu prioriteta funkcionalnost i praktičnost, njoj je puno važnije da joj to sve lijepo figura. Zbog toga što je emotivniji tip, zbog toga što joj energija prostora utječe na raspoloženje, zbog toga što joj je stvaranje ugođanja važno za psihičko zdravlje.
Meni je, za psihičko zdravlje, važno samo da je sve organizirano, na svom mjestu, jednostavno za čišćenje i da ima svoju svrhu postojanja u mom prostoru. Detalji pritom padaju u drugi plan, a estetski dojam postiže se isključivo funkcionalnim predmetima. Minimalizam je na snazi, a boho stil nešto čemu se divim samo iz daljine. Kod mene bi taj stil trajao najviše mjesec dana, do trenutka kada bi mi sve prisjelo i onda bih se naglo odlučila riješiti svih suvišnih stvari.
Možda sam ja samo lijena za održavanje reda van regularnih obveza, možda mi vizualni ”nered” stvara kaos u glavi, a možda sam samo nezainteresirana za bavljenje uređenjem prostora. Sve u svemu, divim se ljudima koji su drugačiji od mene. Ponekad čak i previše, pa pokušam implementirati nešto njihovo u svoj život, ali ne prolazi uvijek. Ponekad mi donese neke dobrobiti, ponekad odustanem od nauma.
Kako li je predivno što jedni od drugih imamo toliko za naučiti, što se u mnogo toga ne poklapamo i što svatko ima svoju stranu istine. Tu sam istinu vječno željna i spremna čuti. Ne mogu živjeti samo u svojoj istini. Jer, sve su te isitne ispravne. I to je njihova ljepota.
