U tišini je skriveno toliko toga. U tišinu stanu sve riječi, svi zagrljaji i svi snovi. Tišina može biti teška kao naramak skliskog kamenja u čvrstoj debeloj vreći. Može biti od čelika pa izgleda kao kavez za zvijer. Tišina može biti drvena kutija u kojoj je skriveno vrijeme.
U tišini je skriveno toliko toga. U tišinu stanu sve melodije, svi zagrljaji i svi snovi. Tišina može biti lagana kao grančica koju mala sjenica nosi u kljunu da bi svila gnijezdo tamo, ispod drvenog prozora.
Može biti od zraka iz napuhanog balona pa izgleda kao velika okrugla sreća. Tišina može biti mekana plišana igračka na kojoj miriše djetinjstvo.
Kupit ću ti jednom tišinu. Možda ti je neću naplatiti. Jer s njome dobivaš i vrijeme.
I onda vrijeme i tišinu odmotaš iz ukrasne kutije s nataknutim svjetlucajućim srcima i pustiš da te obaviju.
Postaneš čitava.
Cijela.
Uzmeš si iz kutije što ti treba pa je predaš dalje. Tako šutke množiš ljubav i nikad prije ne bi rekla da je nastala iz tišine.
I nije, zapravo.
Tišina je samo ono što ti treba kad se dižeš iz pepela, kad staješ na svoje prste, kad uspravljaš kralješnicu, odgrčuješ svaki mišić i otvaraš širom oči. Kad stojiš na svojoj čvrstoj površini i dišeš, a u tišini se čuju svi mogući zvukovi od kojih si sretna.
Oplemenjujući zemlju, sebe i tišinu, ti postaješ snaga.
Darovat ću ti jednom tišinu, bolje je nego da se kupuje.
#BLOG piše OsjetiRazum
Majda Tometić po struci je profesorica hrvatskoga jezika i književnosti. Dugi niz godina radila je kao učiteljica Hrvatskoga jezika te kao ravnateljica osnovne škole. Danas radi kao urednica književnih tekstova, lektorica za hrvatski jezik, spisateljica i recenzentica. Objavljuje tekstove i radove iz područja metodike odgojno-obrazovnog rada, pozitivne psihologije, književnosti i dječje književnosti te autorske tekstove.
Za sebe kaže da piše od kada zna za sebe, u mislima, po papiru, po ceduljicama, po tipkovnici… i kaže da ne zna je li prije počela pisati ili čitati. Ili sanjati otvorenih očiju. Voli pijuckati kavu, bez šećera. Voli kišu. Voli se smijati, promatrati svijet, procesuirati i analizirati, stalno. Potreba za stvaranjem stalno je prisutna i jako izražena pa puno istražuje, sudara razum i osjećaje, misli i svijet, maštu i stvarnost. I piše. „Kad pišem, to sam ja!”- kaže.
