Tužno je to ali, mnoge su žene od svog bivšeg napravile pravog muškarca tek kad su otišle od njega

Nada je kurva. Milijun puta su rekli i milijun i prvi je se držali mnogi ljudi. Najviše oni koji su govorili da se ničem ne nadaju i ništa ne očekuju. Ali to nije istina, svi se mi nečem nadamo i svi smo mi barem jednom, nešto očekivali od nekog.

A često smo očekivali i od sebe.

Mi žene smo apsolutne kraljice očekivanja i lažnih nada.

Očekujemo čudo i nadamo se istom, kad se uporno budimo same a još uvijek slijepo vjerujemo… u njegova obećanja.

Da će doći.

Da će nazvati.

Neki baner

Da će se sjetiti.

Da će odabrati ispravno, a to ispravno često znači – odabrati nas.

Da će ostaviti ženu, djevojku, ljubavnicu… ili kombinaciju svih navedenih.

Da će odrasti.

Prestati ostavljati čarape po podu.

Početi na vrijeme plaćati račune i redovno zarađivati.

Prestati piti, kockati, lumpati po cijele noći.

Prestati te ‘učiti ponašanju’ i to svojim šakama.

Mi smo apsolutne kraljice lažnih nada.

I samozavaravanja.

Naše majke misle kako su nas postavile na pravi put, ako su nas uspjele udati, jer udati se u njihovim glavama predstavlja sigurnost. ‘Tamo postoji neko muško koje će brinuti o njoj.’ – misao je svake druge majke.

Ali tko će brinuti o nama ako ne naučimo same brinuti o sebi? Ako svoju sreću i sigurnost ne uhvatimo čvrsto među svoje prste i same se pobrinemo za sebe?

Muškarci dolaze i prolaze i često iza njih ostaje krater, jer su naš život pomeli kao meteor. S mnogima od njih baš ništa nije sigurno, a kamoli naši životi. Ta vremena su prošla, ako su ikad i postojala?

Moderne cure, koje čitaju previše pomodarskih časopisa i kolumni raznoraznih bijesnih feministica s jedne i nepopravljivih romantičarki s druge strane, misle da će osvojiti tipa i s njim tu svoju sigurnost, ako budu glumile da im je sve okej. I da su cool. I da im ne treba definirana veza, i zagrljaj i sigurnost i buđenje u dvoje.

S jedne strane kimaju glavom i zgražaju se nad postupcima žena koje su zahtijevale da se definira odnos, a s druge drže figu u džepu, jer žele da se on dok tako priča o svojim putešestvijama, osvajanjima i desecima žena koje baš njega jadnog nisu razumjele, okrene, nasmiješi i kaže – ‘Ali ti, ti si ta, ti si me osvojila i moje je srce tvoje zauvijek.’

To se neće dogoditi. On će jednog običnog dana kad mu dosadiš, kao i mnoge prije tebe, izmisliti neku šuplju izliku (ako i toliko) i odšetati iz tvog života.

A ti ćeš se pitati zašto, jer tako si prokleto bila cool?

Stvar je u tome, da je tvoja sreća i tvoja sigurnost samo tvoja obaveza. Ne njegova. A njegova je da bude muško, kad mu djelima a ne riječima pokažeš da si ti žena koja zaslužuje muškarca a ne prevrtljivog šonju i da nećeš trpjeti njegov bullshit.

I onda ti, išetaš iz njegova života, kao prava dama i zaboraviš da on postoji, jer nemaš vremena za vječne dječarce koji zapravo ne traže partnericu već igračku za seks i zamjenu za mamicu kad im je loše i trebaju nekog da ih tješi.

Ti nisi igračka i ne treba ti takav tip, niti ‘sigurnost’ koju on nudi, jer vjeruj mi, ne želiš se buditi sama i vječno lažno nadati i moliti za čudo. Ne treba ti da se noću pitaš gdje je. Ne treba ti da čekaš da odabere tebe. Ne treba ti da gledaš u telefon koji šuti i da se razveseliš jednoj poruci svakih deset dana, jer nije ju poslao zato jer mu fališ, već zato što nema pametnija posla. A i postoji neka druga, neka oko koje on trči, a ona ga ne ferma ili mu nije dala.

I znam da misliš kako sam okrutna, bezobrazna i prosta, ali ja sam samo žena koja se naslušala šupljih priča, naokretala očima i nagledala ženskih suza.

Vidjela sam kako divne djevojke, pune ljubavi i poleta, uz krive muškarce postaju žene tvrda srca, slomljena duha i sivih lica.

Vidjela sam što lažno nadanje i šuplje priče rade ljudima.

I vidjela sam kako te mlakonje ne dira ništa, jer njima je dobro. Oni žive u svojim paperjastim oblacima, kreću se između dva, tri, možda i pet kreveta. Žive s vječitim patničkim izrazima na licu i prodaju priče o tome kako ga samo ti razumiješ, ali eto moraš samo pričekati još malo.

I ti tako čekaš i prođe desetljeće, bez iskrene radosti, bez topla zagrljaja, bez zasluženog buđenja u dvoje i bez te proklete toliko željene sigurnosti.

A onda u nekom trenu pukneš, okreneš se i odeš jer si umorna od toga što tratiš svoj život na nekog tko prodaje samo šuplje priče.

Umorna od toga da čekaš poruku, poziv i budućnost koja ne dolazi.

Ako si mudra, nisi dopustila da se taj jad rastegne na godine, odustala si od te priče na vrijeme i odabrala sebe, zasukala rukave i sama se pobrinula za svoj krov nad glavom, za svoje račune i nove gaće. Izgradila si sebe i svoj život i osvijestila da si ona koja bira i da ćeš birati mudro. I nećeš se zabiti u neki odnos u kojem za tebe ništa nema i on ti ne namjerava ništa pružiti.

A ako si ona s druge strane, ona koju on vara, prestani biti ljuta na njegove ljubavnice, jer one se vrte oko njegovih priča i prestani biti ljuta na svijet, jer svijet to nije napravio od njega. I prestani biti ljuta na sebe i konačno ostavi gada. Prestani se skrivati iza hipoteke, klinaca, i tog ‘dobrog života kojeg imate skupa’, jer ja stvarno ne znam što je dobro u tome da netko kome si rodila djecu, svako malo šeta okolo i jebava druge?

A ako šutiš i nadaš se da će ga to jednom proći, ako namjerno žmiriš i u sebi skupljaš jad, ako samo mrziš nju – ‘jer ona ga je otela’, i ne namjeravaš promijeniti ništa, onda se poklopi rukama po glavi.

Ti nemaš sigurnost. Nemaš s njim dobar život. I nemaš osim bola i bijesa u sebi, zapravo iskreno ništa.

Imaš samo lažnu nadu i očekivanje da će on postati bolji čovjek.

No hoće li? Pogotovo ako šutiš i čekaš i on ne osjeća posljedice svojih djela?

Tebi je loše. I onoj drugoj je loše. Možda i trećoj i svakoj, ma koliko da ih ima. A njemu? Njemu je dobro. Njemu je super. I on se ne pita nikad kako je tebi, kako je vama – ženama koje je učinio nesretnima?

I zašto bi se ti trebala pitati što će biti s njim?

Zašto bi trebala biti puna razumijevanja, oprosta, suosjećanja? Što duguješ nekome tko ne suosjeća s tobom i koga ne dira tvoja bol?

‘Stvari nisu tako jednostavne.’ – reći će opet netko. Tvoja savjest, tvoja majka, susjede i svaka prevarena žena koja i dalje čeka da se njen razvratni muž promijeni.

Ali zapravo jesu. I postaju, u trenu kad odabereš sebe i svoju dobrobit, bilo da si ljubavnica, bilo da si prevarena žena.

Odabereš sebe, skuhaš si kavu i onda promatraš posve mirna, kako on, taj prokleti sebični on, po prvi put u životu mora zasukati rukave i počistiti nered koji je napravio od vaših života.

Nije lijepi prizor i nije lagani put, ali sve je bolje, baš sve, od života u lažnom nadanju i čekanju da se probudi ljudskost u nekome tko je možda uopće u sebi nema.

Neki baner
1 Comment

Comments are closed