Ponovo sam shvatila da je vrijeme nešto najdragocjenije. I to ne u onom ispraznom smislu da prolazi, jer sam shvatila i to da ne prolazi ono, već mi. I zato ne volim da ga gubim na duga čekanja, pa bilo tu u redu za sendvič ili za pregled. Pa hitam dalje. Dobro, ok, nestrpljiva sam. Nekad mi to koristi, a nekada ne.
Jeste jedna od onih žena koje se čeka? Poznata rečenica u našem ženskom svijetu je “on je muškarac, uvijek namjerno kasnim, jer on treba da čeka”. Ponekad se pitam po kojim to pravilima, ali često ništa ne shvatim kad je u pitanju ženska logika. Zašto je to tako? Mislimo da će ih nestrpljenje dovesti do još veće žudnje za nama!? Ja pak mislim da blago gunđaju dok stoje negdje u ćošku cupkajući od nervoze, jer je prošlo već deset minuta. Na dvadeset nas već mrze i da nisu od riječi već bi se vratili kući. Ko još voli da čeka, pitam se?! Ali ja nisam vaš muškarac, drage moje prijateljice. Jako, jakooo vas volim, i vi to znate, toliko da vas ne puštam da čekate, ali dajte se malo držite svojih riječi. Žene ste, znam. Ja isto. Eto baš danas ste stavljale novi lak, pa kasnite. Ili ne, pegla se prigrijava, pa ne možete biti tako brze. A pa dajte, kupite novu i svima lakše. Evo ja ću, ako ćemo se držati dogovora u budućnosti.
Eto, prosto ne shvatam ljude koji se ne drže svojih riječi. Ako je dogovor bio u šest, onda je u šest, a ne u šest i petnaest. Ja sam za to vrijeme mogla da uradim nešto, obradujem nekog, da se zaljubim, da poginem, ili učinim se najsretnijom ženom na svijetu. Ali stvarno. A ti, draga moja ženo da digneš slušalicu i kažeš kasnit ću, jer mi se pegla pregrijava, izvini. A ne da mi to kažeš kad sam već na sekund da se vratim kući, pa makar to bila noć iz snova.
Interesantno je koliko ljudi, općenito, ne slušaju sami sebe. Koliko im njihova riječ malo vrijedi i koliko je malo cijene. Pa dnevno svako od nas bude obasut hrpom obećanja od kojih na kraju dana na našem skontu bude jedno ili niti jedno. Toliko njih, toliko istih ljudi da već nakon mjesec dana nisam sigurna kad mi kažu da su jeli tjesteninu. Pomislim sigurno je bilo neko meso i još jedna životinja je stradala. Je li želimo da tako ljudi misle o nama? Zašto obećajemo nešto što ne znamo jesmo li u stanju uraditi? Zašto nam je i naša, a tek tuđa riječ tako malo bitna. Jesmo se toliko odmakli od naših prapočetaka u kojima nam rekoše da u početku bješe upravo ona, riječ. Ona je gradila i stvarala. Ona je voljela i bila voljena. Ona je poštovala i bila poštovana, cijenila se i bila cjenjena. Onda, na početku. Gdje sad nestade njena snaga?
Eto, ja sam jedna od onih koji je još uvijek jako cijene. Jedna od oni kojima ona znači mnogo. U svakom smislu. Nebito da li mi predstavljala čovjeka i njegov karakter ili se vezla u jedan prekrasan tekst, koji gutam čitajući. Ona mi je još uvijek najveća sila. Zna najviše da povrijedi, ali i da vine u nebo. Njena snaga godinama bude urezana na nama. Zna da ruši predrasude i da ih postavlja. Ovisno o nama. Da nas učini vrijednim u tuđim očima. Ali i totalno bezvrijednim.
Zato ne razumijem ljude koji daju svoju riječ olako. I krše ju. Neispunjenim dogovorom ne vrijeđate mene, ja shvatim koliko se cijenite nakon dva prekršena puta. Ali stvarno. Mada to zna da me naljuti i izbaci iz takta, ako i dalje moram ostati u tom odnosu. Onda nisam kriva što poduzimam određene mjere, pa se možete ljutiti, to me ne dira. I ja sam bila ljuta nekoliko puta prije.
I dalje se vodim onom poznatom iz još poznatije knjige, da u početku bješe baš ona. Nekad sam se koristila još jednom: “Oprosti im, Bože, oni ne znaju šta čine!” Ali shvatila sam da je istina daleko o toga. Neki su lekcije odgovornosti i poštovanja tuđeg vremena u djetinjstvu preskakali. A ja nemam vremena da ga trošim baš na takve. Makar na kraju bila sama. Svejedno. Bar znam šta je istina, a šta laž.
Ramiza Tibo
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!