Dođu ti u život razni ljudi, dođu, budu tu ili pak kažu da će biti tu, pa nestanu, ali o tome nekom drugom prilikom. Morala sam ovo napisati, jer mi je dosta gledati kako se žalimo, kukamo i plačemo nad vlastitim životom, kako imamo sve, ali ne nama je to malo, mi bi još, i još, i još. Pohlepan si! Jadan si!
Došla sam na fakultet i dogodilo mi se to da sam upoznala jednu prekrasnu osobu, koja je djelovala na mene nestvarno. Čudesno, pomislila sam „Ne, ona nije s ovog planeta, ne može biti!”. Netko velik ju je poslao baš k meni i povjerio mi je jako težak zadatak. Kako da se postavim, šta da napravim? Ne smijem ju ozlijediti? Bojim se, ali uz sva ta pitanja ja sam taj zadatak prihvatila objeručke. Krenula sam u pustolovinu sa sljepom osobom. Tako je vrijeme prolazilo i sve je išlo super, trebala je dobiti to povjerenje, da je sigurna kad ju vodim, kad sam s njom da se ne boji. I sad zamislite kad čujete riječi „Ti si meni super, ja tebe volim, ti si one oči koje ja nemam i koje gledaju umjesto mene. Ma ti si jednostavno moj anđeo čuvar!!!”.
„Hvala Bogu sto postojiš“, reče ona meni. “Ti možeš nadomjestiti sve ono što ja nemam i nikad neću moći dobiti, jer tako je Bog htio“.
Tu sam ja ljudi moji shvatila da je to baš ono nešto, veliko i nestvarno, te da ta djevojka nije s ovog planeta. Ona vam je oličenje dobrote i savršenosti, nešto što ovdje ne postoji, dragulj koji se rijetko ili pak nikako ne nalazi, jer je jedinstven dragulj. Savršeno biće koje je meni promjenilo cijeli život i djelovala je na mene prekrasno, promjenila je moje gledanje na svijet i na sve ono što radim. Ja sam bezvrijedna, mala osoba koja nije zavrijedila biti taj netko kome je povjeren taj teški zadatak, ne da se žalim, nego jednostavno osjećam da „taj netko“ prati sve to što radim, ali nije bez razloga Bog baš mene postavio da budem njezin kako ona kaže „Anđeo čuvar“. Mora postojati neki dobar razlog za to, pomislila sam.
Ne mogu nas vidjeti, ali nas mogu naučiti kako voljeti, kako osjećati, kako pomoći.
Nije me nikada vidjela, ne zna jesam li bogata ili siromašna, lijepa ili ružna, nosim li markiranu odjeću ili ne. Sve što ona zna osjetila je iskreno srcem. Ovo je dokaz da te može netko voljeti bez da postoji neki razlog za to, nego vas jednostavno voli iskreno i neiskvareno. Bez koristi! Bezuvjetno!
Ona je pravi razlog kako treba gledati na život, baš onako veselo ga prihvatiti objeručke kao što ona to radi. Pitala sam je što bi ona da joj netko kaže: Evo, imat ćeš par minuta da vidiš svijet i ponovno ćeš biti slijepa? Rekla je kako bi bila spremna i ne bi se bunila ponovno vratiti u mrak, mrak u kojem ona uživa, jer ga je prihvatila, bez pobune i smatra to kao jednu vrstu poklona. Ja se vraćam u pustolovinu i dalje idem učiti od ove prekrasne osobe, od koje se puno toga ima za naučiti, a vas ostavljam sada da se svi zapitate o svemu što radite, jer mi ne znamo što radimo.
Sad se svi na kraju ovoga zapitajte o svom životu i svemu što radite, jer velika je stvar voljeti iskreno srcem i činite to bezuvjetno, neka sada i uvijek svima nama bude ovo pouka za dalje. Volite srcem, iskreno i to će vam se vratiti.
Matea Iličić
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!