Kupila sam neke slike za spavaću sobu, na koje mogu stavljati druge slike. Fora su! Bilo je to prije vise od dva i pol mjeseca!
Pogađate?
Treba izbušiti rupe u zidu!
Taj dan kad sam kupila:
– Budeš mi izbušio rupe?
– Naravno ljubavi da budem! To je 5 minuta posla!
Sljedeći dan je donio u spavaću sobu bušilicu, produžni kabel i kutiju s pregradama. To je posuda gdje stoje šarafići složeni po abecedi i ima ih 100 vrsta i raznih dezena! Pomislila sam da nema šanse da mu nešto pofali, pored toliko šarafa.
Znači, bila sam ziher da je to to, ali ćorak!
– Viki, ne mogu to danas postaviti, nemam tiple.
– Aha… a da ne staviš tiple?
– Ne mogu tako! Moraju biti tipli!
– Hm… ja kad nemam krumpire, skuham rižu, ili ako nemam zelenu salatu, napravim grah salatu. Tako ti nekako zamijeni te tiple s nečim što imaš.
– Viktorija, ne može tako! Sutra ću kupiti tiple i izbušiti rupe.
– Dobro.
Tjedan dana kasnije:
– Budeš mi izbušio one rupe?
– Budem! Već sam si razmišljao da trebam to napraviti.
– Super, znači polako idemo prema cilju?!
– Ljubavi, podjebavaš me, a radim po cijele dane.
– Ok, oprosti…. ali molim te nemoj da se to otegne do Božića!
– Sutra ću, obećajem!
Tri tjedna kasnije:
– Dobro, budeš izbušio te 4 rupe u sobi??
– Jao! Evo jučer sam vidio bušilicu u sobi, ali je bila skoro ponoć.
– Tek jučer si ju vidio??
– Ma ne, vidio sam ju par puta, ali uvijek je debela noć.
– Dobro, znam da puno radiš i da si umoran na večer, znam da ti se ne da i da ti je vruće…. ali tri tjedna strpljivo čekam i sad stvarno…
– Sutra ću, obećajem!
Pet tjedana kasnije:
– Ej, ljubavi! Naručila sam te kod okuliste!
– Ha? Zašto??
– Zato! Trebaš na pregled!
– Ja?? Zašto?? Super vidim…
– Da super vidiš, vidio bi tu j**enu bušilicu u spavaćoj sobi!
– E sad ne znam šta da kažem.
– Dobro, je li ti bar malo neugodno?
– Vidi sad tebe!
– Vidi me, da! Zamisli da me nešto tražiš i da te 5 tjedana vučem za nos??
– Pa dobro, je l’ vidiš da radim po cijele dane?
– Vidim! Zato šutim i strpljivo čekam! Ne spominjem, ne turam pod nos i ne podsjećam te svaki dan, ali j**mu mater i rupama i životu!
– Dobro, nemoj se ljutiti odmah!
– Odmah??
– Budem! Evo sutra ću kupiti tiple!
– Još nisi ni tiple kupio??
– Ti znaš da ja tebe volim?
– Vidim!
Situacija od danas:
Probala sam tu j**enu bušilicu pomaknuti, ali nisam mogla! Zarasla je u parket! Vi to ne bi vjerovali, ali majkemi pustila je korijenje i zarasla!
Htjela sam ju odnijet van i sakriti je negdje! Već mi je neugodno da to govno stoji u sobi i da ga podsjeća da treba izbušiti usrane 4 rupe! Gleda u tu bušilicu svaki dan i sigurno se osjeća loše što nije to napravio?!
On stvarno puno radi i znam da je na večer umoran i iscrpljen, zato šutim! Ja šutim, on prebacuje dan za dan.
Žao mi ga je i zato strpljivo čekam da sam odabere kad mu odgovara da to napravi, ali jebote to odabiranje dana se baš otegnulo! Ja bi sad najradije negdje sakrila te slike i vratila u radionu bušilicu, pa da se pravimo da nam uopće ne trebaju te rupe u zidu.
Fućkaš glupe slike! Kao da mi trebaju! Prazni zidovi su isto lijepi, a ako ništa ne strši sa zida, lakše je za krečiti. Krečimo svake treće godine i super je da nas maler isto bude sretan bez tih ćavlova!
Šta vi kažete?
Možda da ja poolako izvučem tu jebenu bušilicu, produžni kabel i glupe slike, pa sve to potajice spakiram u kantu od smeća?!
Bilo bi to opet “vuk sretan, koza opet spasila žifce”!
Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me bocnuo netko kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Zloba je štetna za jetru, a patetika… patetika je tek tihi ubojica duše.