Vratiti se ili ne vratiti bivšoj ljubavi?

Ne znam zapravo zašto, ali ljudi su generalno skloni osuđivanju, pa zapravo svega… Možda je to do vlastitih nesigurnosti, možda neostvarenosti, možda jednostavno ljubomore, ali svede se na isti faktor – zločestoću vulgaris. Osobito kad se komentiraju tuđe ljubavi i tuđi izbori partnera… Prekidi, pomirenja, ponovni pokušaji, razvodi…

Ponovni pokušaji osobito.

Ne znam zašto je to ljudima tako zanimljivo i zašto od toga rade toliki tabu, a zapravo generalno gledano, većina se sklona vratiti bivšoj ljubavi i pokušati opet. Možda to rade iz krivih razloga, možda se boje samoće, možda smatraju da nikad više s nikim novim neće pronaći sreću, da ih nitko više neće voljeti ili da će jednostavno ostati sami, ali vraćaju se. Nađu razloge zašto i probaju opet.

Istina je, mnogi ne uspiju. Mnogi već par dana kasnije zaključe da su pogriješili i nekako sami sebi budu mali, pa potonu, skupe se u sebe i nastave to gurati barem par mjeseci jer im je nekako neugodno priznati grešku i naprasno otići. Osobito ako cijelo njihovo društvo spremno čeka da ih zaskoči s onom “Jesam ti rekla?” forom koju nitko od nas ne voli.

Istina je da srca nekad traže zaključak, a nekad osjećaju da si nisu još sve dali… Ma što god to davanje bilo. Ponekad je to zaista ljubav, ponekad iskustvo i ma kako bilo i ma kako ponekad loše izgledalo, ljudi imaju pravo pokušati i imaju pravo na svoje greške.

Neke priče zaslužuju novu priliku

Znamo svi one priče o toksičnim, da ne kažem nasilnim vezama gdje jedno drugo uništavaju, “vole se” pa prekidaju, pa se jedno drugom vraćaju kao opijeni, samo da bi ponovili cijeli ciklus i to nekoliko puta, dok ne nauče i ne odrastu. Ili barem jedno od njih za ono drugo zatraži sudsku zabranu pristupa, ali ja danas ne želim pričati o takvim vezama. Želim pričati o onim drugim, onim koje vrijede ponovnog pokušaja.

Jer ima ih.

Ima ljudi kojima prvi put tajming nije bio dobar.

Ima odnosa koji su se rasuli zbog tuđih laži i spletki, ali i ljubavi koja je ostala neizrečena, emocija koje su titrale ali nisu zaista zaživjele.

Ima i straha od vezivanja zbog kojih netko utekne jer nije spreman sebe dati i biti u dvoje.

Svega ima.

Važno je samo da ljudi istraže koji je njihov “zašto i zato” i onda se po tome ravnaju. Bez tuđih mišljenja i odobravanja ili zgražanja.

Jer reći ću vam iskreno – ne tiče vas se.

---

Novi seminar “Love change” u kojem radimo na promjeni uvjerenja o ljubavi i odnosima, starta 09. listopada. Detalji i prijave dostupni su ovdje.

---

The heart wants what it wants (ili je to ipak karma?)

Kao coach jedno sam naučila, ako netko treba neko iskustvo i neku emociju, pa makar ona bila i opetovana bol, mi to ne možemo spriječiti, jer osoba će za time ići. Veće su to stvari od odgoja, uvjerenja ili emocije, to su neke karmičke stvari.

Možete u njih vjerovati ili ne, ali ako postoji neki ugovor duša one će svoje otplesati, ma što da mi o tome mislimo.

I sama sam, za neke odnose znala da to nije to, da ti neki momci nisu moj svijet. Znala sam, a svejedno smo plesali uz neke lude ritmove i glasne bubnjeve. Voljeli se i borili, mrzili i svađali i vrtjeli u krug, dok nismo otplesali iskustva koja su nam trebala.

Dok površno gledate neke stvari mislit ćete kako je to samo bila moja djevojačka ludost, mladost i nezrelost, no je li bila?

Ili su me sve te priče oblikovale u ženu koja sam danas, pa baš zbog toga mogu otvorili um i duh i nekoj ženi biti prije svega dobar saveznik, prijatelj, rame za utjehu pa onda i coach?

Kada bih zaista prekinula s nekim, nisam se vraćala, ali ne mogu reći da to nisam željela. Samo, znala sam da dalje ne ide.

No, desilo mi se da sam s jednom osobom željela drugu priliku. Jer nismo doživjeli i proživjeli ono što osjećam da smo trebali. I da je došao moment u kojem je i on to vidio tako, da smo ponovno kliknuli, ja bih zaista probala, takav je osjećaj bio.

I ne bi me zanimalo tuđe mišljenje, jer je to moj život i moja emocija, a na kraju balade i moj propust ili trijumf.

Osuđivanje je out

Stoga, kad se netko s nekim ponovno nađe, za godinu, pet ili deset i proba i proživi što treba proživjeti, pa hej tko smo mi ostali da sudimo? Što mi imamo s tim?

Nit sjedimo s njima za stolom, nit smo s njima pod plahtama.

Ne tiče nas se.

I valjalo bi prestati turiti nos gdje mu nije mjesto.

Valjalo bi prestati mudrovati i drugima suditi zbog svojih iskustava.

Možda je u tome problem, što su mnoge žene koje prstom upiru u tuđe ponovne pokušaje one koje zapravo sebi zamjeraju što jesu ili nisu opet probale s nekim.

Zamjeraju si što nekome nisu dale priliku ili što su nešto zaje*ale, nekog izgubile pa bi im krivo bilo da netko uspije iz druge prilike.

Neka pomirenja su big NO – NO

Slažem se s druge strane da ta prilika nije za svakog. Nije.

Ne zaslužuje svatko priliku i neke priče ne trebaju epilog. Ne trebaju čak ni zarez. Sve osim čvrste, neupitne, masno otisnute točke je velika greška.

Ali opet, ljudi će po svom.

Često kao coach dam neki savjet, sugeriram kako da osoba sama dođe do svog zaključka i napusti toksičnu vezu, za svoje dobro ali i dobro svog partnera, međutim ne možeš nikoga navesti, nikoga natjerati. Ljudi sami moraju zaključiti što je zdravo za njih.

Ne samo najbolje, nego zdravo.

I opet to ne zaključe, opet se vrate u isti kaos iz kojeg su prije mjesec ili dva tražili izlaz i plakali mi preko telefona.

I ponekad im moram reći da nema naprijed dok stvarno ne dotaknu dno. Dok stvarno ne shvate da su se raspali kao kula od karata i da su tako razasuti u hrpicama ničeg. I dok im sve to ne lupi na zdravlje, na prijateljstva, ne naruši posao i svaku poru života pa shvate – Hej, moram nešto poduzeti, moram za SEBE promijeniti nešto. Moram, jer inače ću izgorjeti.

Tek tad, ljudi su spremni okrenuti novi list.

Prije toga se vrte u krug.

Agape

A neki nikad ne probaju opet jer se previše boje da je to greška. Ili pak previše brinu što će selo reći. I fejlaju. Fejlaju gadno, jer neke lijepe priče krenule su iz druge ili treće prilike.

Neke su izrasle u epsku ljepotu, i gledam ih kako kao magijom dodiruju i u zlato pretvaraju sve oko sebe. Gledam kako rastu njihova djeca i kako bi svijet bio lišen divote da si nisu dali tu drugu priliku, usprokos strahova, usprkos tuđeg hejta i usprkos utabanim, modernim ideologijama.

Netko će reći “Ako sebe voliš, ako se poštuješ, nećeš se vraćati.”

I to je okej, ako je veza bila loša.

Ali ponekad sebe voljeti znati ići protiv dogmi i napuhanih ideologija koje zagovaraju new age, društvo, tvoje frendice i tvoja baba.

Ponekad sebe voljeti znači moći i oprostiti. Znači prepoznati vlastite greške i propuste i znači dati drugu priliku nekome tko to zaslužuje. Nekome tko misli da i ti zaslužuješ dobiti novu priliku.

Za to treba hrabrosti, ali nagrada je nekad prelijepa, nagrade je ponekad čisti agape – božanska ljubav.

S tim u mislima, do novog susreta, ljubi vas sve M.

---

Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.

Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com. Trenutno aktualne seminare i izazove pogledaj na lionmedia.hr