What you resist – persists, rekao je jednom davno Jung i ja bih ga potpisala

Duga je bila pauza koju sam uzela od pisanja kolumne. Ne mogu reći je li nakon dugih 8 godina stvaranja ove priče s Amazonkama i pisanja došlo do zasićenja, ili je umor od previše aktivnosti uzeo maha, no pauza mi je bila neophodna i zaista nisam bila sigurna hoće li “Tridesete” ma koliko popularne bile, preživjeti.

No, eto me. Prsti su me počeli svrbjeti i shvatila sam da mi ovi kratki razgovori s vama, u kojima vam otvorim dušu, ponekad se čudim zbivanjima oko nas ali i preispitujem sve u što vjerujemo i što doživljavamo, ono što i sama svakodnevno prolazim, zaista polako nedostaju.

Nova sezona dobrih “starih” Tridesetih

Rujan je, krenula je nova sezona kako to trendseteri znaju reći i vrijeme je za neke nove priče.

Znate kako početkom godine znamo svi pričati onu “nova godina nova/i ja”, tako je i sa startom nove sezone, međutim umjesto priče i želja o promjenama, ja dolazim nakon procesa promjene i mnogo zaokreta koji su obilježili protekle mjesece mog života. I mislim da je ovo idealna prilika da vam o tome pišem, o važnosti da budemo svi skupa otvoreni za promjene. Jer, znamo već, promjena je jedina stalna, jedina neupitna i apsolutna.

Mijenjamo se mi, mijenjaju se godišnja doba, mijenja se vrijeme, svijet i trendovi, pa i naše misli, ideje i želje.

Neki baner

Moje su želje postale stvarnost koju živim, i moram priznati još se navikavam na njih. Još prošlog sam ljeta u mislima imala ideju rada s vama u vidu savjetovanja ali i snimanja tematskih videa, a sada to svakodnevno radim. Tada je to izgledalo kao ogroman zalogaj za koji bi mi trebalo mnogo hrabrosti, sada je to sastavni dio moje svakodnevice. Iako sam prije samo godinu smatrala da mi je vrijeme da se pozabavim samo s knjigama. U međuvremenu je čak urednički rad doživio dugu pauzu, a i pisanje kao takvo nekako je pošlo u drugi plan.

Sve to mi govori kako zaista ne znamo kojim ćemo putima i kako se u samo jednoj godini naši životi mogu posve zaokrenuti.

Sljedeće godine u ovo doba možda ću živjeti u New Yorku i biti u braku. Tko zna?

Otvorena sam za to da ni naslutiti ne mogu što sve Svemir ima u planu za mene.

Jesu li tvoje želje dobre za tebe?

Zbog toga, vam uvijek govorim da se ne ograničavate, da ne forsirate ideje, odnose i poduhvate jer često sami sebe udaljavate od onog što vam je namijenjeno i od ljudi koji su vam namijenjeni.

To ne znači da vam s nekom osobom odnos neće uspjeti i da je pogrešno sanjati romansu s nekim, jer nije, to samo znači da je vrijeme da počnete učiti ponešto o povjerenju i predaji. O ideji prepuštanja višoj sili, životu samom i silama koje su mnogo veće i moćnije od nas i koje nas neupitno vode tamo gdje trebamo biti ako sami sebi prestanemo stajati na putu.

A upiranje i proganjanje neke ideje i nekog odnosa, koji se uporno ne razvijaju znači ići protiv sebe. Znači stajati na putu vlastite sreće i svojski je sabotirati.

Znači i uskraćivati si sve ljepote koje život pruža, kad si dozvolimo da nas postavi na stazu kojom trebamo ići.

Znači i pratiti one impulse iznutra, one koje većina zove inspiracija, ali rekla bih da je to više nekako intuicija i nit koja nas povezuje s našom dušom, pa onda ići za njima. Osjećati taj impuls krenuti, nekog nazvati, poslati neku poruku ili neka vrata zatvoriti.

Međutim većinu koči strah i ono vječno pitanje: “Što ako?”

Što ako nikog drugog ne upoznam?

Što ako ne postoji nitko za mene?

Što ako je već kasno jer… imam 30 ili 45 ili 59 godina?

Što ako… – nastavite niz.

Vjerujte mi, vrijeme je iluzija i dobiva konture tek kad ga se uporno držimo. Baš kao što se i bore skupljaju oko očiju ako ih tamo uporno očekujemo i tražimo, u suprotnom ako se s njima ni ne bavimo, ne obraćamo pažnju na njih, nema ih baš ili su jedva primjetne. I to nisu iluzorne priče, to je stvarnost.

Neki baner

What you resist – persists

Znam žene koje od mladosti na lice stavljaju samo neku hidratantu kremu i u svojim 50 i 60 godinama izgledaju mlađahno i vedro, kao da su mojih godina. A znam i one koje su jedva premaišle tridesetu i već su im lica izmorena i izbrazdana, ma koliko da se uporno mažu kojekakvim kremama i provode sate na raznim beauty tretmanima.

What you resist – persists. (Ono čemu se opireš – jača i raste.)

Carl Jung

U svemu je tako, sve čemu se uporno opirete nastavlja bujati, kao kad germu posipate šećerom i dodate toplog mlijeka, pa odjednom preraste sebe stostruko.

Svaki odnos koji pokušavate uglaviti u neki svoj okvir tome će se uporno opirati, jer ljudi nisu glinamol pa da ih oblikujete po svom htijenju. Svaki posao, svaka želja i ideja imaju svoj život i svoju srž. Treba ih kreirati, treba u njih uložiti iskrenu emociju i tada ih treba pustiti da rastu, prirodno i polako.

Majka može bdjeti nad svojom bebom po čitav dan i čitavu noć, ali beba neće preko noći narasti u odraslog čovjeka. Trebat će godine. I u redu je da je tako.

Ništa nikada neće postati ono što vi želite ako tom nečem ne date zraka, ako gušite žar koji jedva da se uhvatio, ako uporno pokušavate uglaviti planine u male kutije, jer eto, možda bi tako moglo.

Strpljenje

I dok govorim o promjenama i povjerenju, istovremeno govorim i o prihvaćaju i strpljenju, o poniznosti kao i shvaćanju da često mislimo da nešto želimo, da će nas nešto usrećiti i da nešto treba biti točno tako kako smo zamislili, a zapravo ne treba.

Ni ta neka osoba ne treba biti dio naše priče.

Ni ti neki snovi nisu zapravo naši pravi snovi.

Ni te neke fiksacije o novcima i kućama i putovanjima nisu nešto što bi nas istinski ispunilo, jer zapravo su te želje posuđene, skupljene putem, ugledane na nekoj objavi s Instagrama pa su srasle s nama jer smatramo da tako treba živjeti. A nije naše. I nema veze s našom radosti.

Moje želje za vas…

S toga ako ćete ove sezone, uz Tridesete nešto naučiti, želim vam da naučite pustiti – želje koje nisu vaše. I ljude koji nisu vaši. I ideje sreće koje stoje na putu vaše istinske radosti.

Želim vam da naučite udahnuti, promotriti i ne reagirati.

Da naučite da nije sve vrijedno suza i stresa.

I da nisu svi ljudi tu da bi ostali.

Neki dođu samo da bismo s njima nešto iskusili i to je sve. Ne tražite nekog za zauvijek u sporednim likovima kojima je Svemir u vašem životu namijenio tek malu, epizodnu ulogu.

Želim vam da naučite prihvatiti – odlaske, promjene, emocije, sebe…

I da se istinski radujete tim mijenama.

Želim vam da od sad živite malo manje za druge, a mnogo, mnogo više za sebe.

S ljubavlju,

Marija


Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.

Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.comTrenutno aktualne seminare i izazove pogledaj na lionmedia.hr

Neki baner