Zašto ne bismo mogli biti sretni sami?

Bilo je to prije tjedan dana, negdje na autoputu između Osijeka i Zagreba. Umorne od puta, ali i sretne jer smo se na par dana maknule od svakodnevice i poznatih lica. Vozile smo se, tražile neku dobru radio stanicu i samo odjednom, vidno frustrirana od ljubavnih pjesama, frendica me pita:

„Nina, zašto ja ne bih mogla biti sretna sama? Zašto se baš sve mora vrtjeti oko ljubavi i tko će s kime završiti u vezi? Zašto nam to toliko nabijaju na nos? Ja mogu biti sretna i bez da imam dečka!“

Nisam sigurna što sam odgovorila na to, vjerojatno ništa pametno jer ne znam ni sama, ali složila sam se. Ljubav je precijenjena, ali ona „ljubav“ koja nam se prezentira u medijima i koja nam se nameće.

Pogledaj ovu popularnu glazbu. Sve se svodi ili na sretnu zaljubljenost, ili na nesretnu zaljubljenost, ili na slomljenost jer je netko nekog ostavio, ili na tugu jer ne mogu pronaći onog pravog, ili na razočarenje jer su svi isti, ili na seks i zavođenje.

Pogledaj i ove članke na raznim portalima.

Svaki drugi je nešto poput 10 savjeta kako se svidjeti momku koji ti se sviđa ili 10 pravila kako se moraš ponašati na prvom spoju. Ili 10 savjeta kako preživjeti prekid. To stave odmah nakon ovog o zavođenju da te odmah pripreme. Jedna zajednička stvar im je da svaki put dobim proljev kad vidim naslov tog tipa.

Neki baner

Svi smo različiti, to govorim i ovim djevojkama što se jadaju da ne mogu pronaći dečka jer su svi isti, i onim momcima koji govore da ne mogu pronaći curu zato što su sve dro*e i kuč*e. Nisu svi takvi nego se ti samo na takve fokusiraš, samo takve primjećuješ, samo na takve padaš. U kome je onda problem? U njima, naravno, nije valjda u tebi. Bože moj.

Ali nisam htjela o tome, htjela sam se nadovezati o ovim člancima. Koliko su zapravo besmisleni, pa čak i štetni. Kako ti možeš primijeniti 10 savjeta na cijelu populaciju? Ali nije ni u tome najveći problem. Problem je što će neka klinka zaista pročitati te savjete i vidjet će da je to možda potpuno drugačije od onog što ona zapravo jest i kroz cijeli spoj će glumiti nekoga tko ona nije i potiskivati samu sebe i svoje želje samo zato što negdje piše da će tako sigurno osvojiti tog dečka. Čak i ako će ga tako osvojiti, njemu se neće svidjeti prava ona nego osoba koju je glumila samo da bi mu se svidjela.

Može li takvo što uopće imati sretnu budućnost?

Kad već toliko žele da se udamo, da pronađemo „drugu polovicu“ i još da budemo sretne u tom suživotu; zašto nas ne uče kako da prvo prihvatimo sebe, kako da prihvatimo druge, kako da se ne bojimo biti ono što jesmo, kako da se naučimo cijeniti u tolikoj mjeri da nam ni ne padne na pamet odabrati partnera koji očito nije dobar za nas, kako da se poštujemo – i sebe i druge?

Jer od toga i počinje. Nećeš biti sretna ni u jednom odnosu ako prvo nisi sretna sama sa sobom. Ne možeš ni očekivati da te netko istinski voli ako ne voliš ni ti sebe samu. I zaista, zašto ne bi mogla biti sretna sama? Zašto bi ti se život morao svoditi na udaju?

Zašto ne bismo mogli biti sretni sami?

Pusti ljude, oni će uvijek pričati. Oni će uvijek nešto očekivati od tebe, ali ta očekivanja su dio njihove percepcije normalnosti, ne tvoje. Isto tako, ako želiš biti u vezi samo zato što si usamljena ili samo zato što su svi oko tebe u vezama pa se sad čeka tebe da ne ostaneš crna ovca, ostani ti rađe solo. Bit će ti bolje.

Izgradi ti prvo samu sebe, saznaj što uopće želiš i zašto to želiš, a ljubav će već doći. Spontano, neočekivano, bez pretvaranja i forsiranja.

Baš onako kako i treba biti.   

Neki baner