Zašto nemaš momka…

Tako lijepa djevojka, a sama. Pa iščuđavanje. Gledaju te izobličene face i otvorenih usta kao da su upravo saznali da Mesi nije fudbaler već vanzemaljac. A ti se smješkaš, ne znaš šta da kažeš. Iako si tu rečenicu čula hiljadu puta ne znaš šta da kažeš. Ne znaš kako da reaguješ. Pokušavaš ostati pristojna, a diže ti se kosa na glavi. Pokušavaš ostati mirna, a vrištala bi.

Znate šta, čujem li još jednom tu rečenicu vrištat ću, a možda ću i psovati. Ne psujem, ali počet ću. A ako me još jednom neko upita imam li momka i na moj negativan odgovor iskrivi facu pa začuđeno upita zašto, definitivno ću psovati. Jer ljudi moji dosta. Pa šta je vama? Kakve su to glupe fore “lijepa djevojka , a sama“? Pa to je staro k’o Grčka. Dajte nešto novo. A i pitanje imam li momka i zašto nemam je stvarno suvišno. I je li vi stvarno mislite da je to pristojno pitati? I još bolje, je li mislite da ćete dobiti odgovor na takvo pitanje? I je li mislite da taj odgovor može stati u dvije rečenice koliko ja s vama provedem komunicirajući u mimohodu ili slučajnom susretu? Šta da vam kažem? Kakav odgovor želite čuti? Kakvom odgovoru se nadate? Da mi je tamo neko slomio srce i da ga zbog tog ne želim drugog? Šta hoćete? Da vam ispričam čitavu povijest svog ljubavnog života, svojih dobrih i loših veza pa da skupa analiziramo i tražimo razlog zašto ja nemam momka? Ili da vam i zaplačem na ramenu da možete širiti dalje po gradu kako ona mala bivša od onog još tuguje za njim pa zbog njega neće nikog drugog? Ili da vam kažem kako ne mogu naći nikog ko mi odgovara? Pa da vam pričam o tome šta tražim i kakvom momka želim?

Zašto postavljate takva pitanje? Pa vi i onako imate u svojim glavama svoje odgovore. Sve što ja kažem je suvišno. Vi ste i onako sigurni da se ja nešto “dižem“ i da previše biram te da ću zbog tog ostati sama. Znam da okolo, meni iza leđa šapućete „birač otirač“, posprdno se podsmijavate. Ili još gore, sklapate u svojim glavama priče i razloge zbog kojih nemam momka. Pitate se šta li mi fali. Šta to nije u redu sa mnom? Nagađate razloge. Jer eto fina cura, a ostat će sama. Je li vam ikad palo na pamet da sam sama jer to želim. Da, dobro ste čuli. Više volim da budem sama već da idem protiv sebe i spuštam kriterije. Jer davno sam ih spustila. Niže ne može.

Neki baner

Znate, kada ste djevojčurak puno zamišljate i puno želite. Onda postanete žena, shvatite kakvi su muškarci ustvari i da su oni savršeni, uspješni, zgodni, bogati, brižni, šarmantni, dobri, vjerni, samo u filmovima i meksičkim serijama i to samo glavni likovi. I onda počneš da spuštaš kriterije. Tražiš sve manje, a sazrijevaš kao žena i sve više možeš da daš i sve si svjesnija svojih vrijednosti. Ali eto prihvatiš neku realnost. Muškarci su nesavršena bića i onda biraš manje zlo. Međutim, postoje granice ispod koje žena na pragu tridesetih ne može ići. Ne može jer ona zna sebe. Zna koliko zaslužuje. Zna šta voli, šta ne voli. Šta može, šta ne može. Njoj više ne možeš upakovati praznu kutiju u ukrasni papir pa joj to podvaliti kao divan poklon. Osjeti ona dok tu kutiju uzme u ruku da je prazna. Oslušne i zna da u njoj ništa ne šuška, ništa ne zveči. Muškarca i njegove namjere prozre vrlo brzo i ako nije to što traži ne plaši se da okrene glavu i ode istog trena.

 A kad već mislite da toliko biram, kažite mi šta se to nudi? Kažite mi je li puno što tražim da moj muškarac ima izgrađenu ličnost i izgrađen stav? Je li tražim previše ako tražim muškarca koji zna i može da se brine o sebi. Ne o meni, već o sebi. Je li puno ako smatram da muškarac mora posjedovati bar osnovnu pismenost, bez obzira na obrazovanje? Što smatram da je pismenost njegovo ogledalo? I što iz jedne njegove poruke mogu znati s kakvim muškarcem imam posla. Je li pretjerujem ako preko nepismenosti ne mogu da pređem i neću? Je li tražim previše ako smatram da muškarac mora imati manire? Ako smatram da muškarac treba biti oslonac i podrška? Je li pretjerujem što tražim… Ma šta vas briga šta tražim. Zar vama da objašnjavam šta tražim. Zar vi da procjenjujete koliko su visoki moji kriteriji? I vi da odlučujete o tome da li su previsoki i nerealni? Shvatite već jednom koliko su takva pitanja apsurdna i slobodne momke i djevojke ostavite na miru. Ne pitajte ih ni da li imaju koga, ni zašto nemaju. Jer definitivno ne možete dobiti pravi odgovor, a ja i vi znamo da vas pravi odgovor ustvari ni ne zanima. Pa čemu onda?

Ilda Dedić

[email protected]

Neki baner