Teško je pisati o ovoj problematici koja je postala jedna od najtežih bolesti našeg društva. Društva koje je, toliko kompleksno i u kojem je nepravedna raspodjela dobra i zla u brojnim aspektima uzrok, ženine odluke na abortus.
Jedna od najtežih odluka
Brojne žene će reći da je ovo jedna od najtežih i najbolnijih odluka koje su bile prisiljene donijeti u životu. Mnoge od njih, hrabro su prepričale svoje istine i svoje razloge za abortus; od financija, pritiska partnera, roditelja, rizika od prekida školovanja, prijetnje otkazom, silovanja, strah od majčinstva. Koji god razlog bio poanta ostaje ista, ne smijemo ih osuđivati. Ne smijemo ih prozivati, ne smijemo ih vrijeđati, tračati o njima s dozom gađenja, gnušanja i prezira.
Svaka se može naći u ovoj situaciji
Osobito stoga, što se svaka od nas može naći u toj situaciji, zato što svaka od nas ima prijateljicu, rođakinju, poznanicu, susjedu, maminu prijateljicu koja je iz nekog, samo sebi znanog i bolnog razloga bila prisiljena odlučiti se na pobačaj. Zato što je svaka od nas žena koja odlučuje o svojoj maternici i svome tijelu.
Lako se praviti moralni skrbnik za opće dobro, dok zakonodavne institucije u kojima uglavnom prevladavaju patrijarhalni stavovi muškaraca na poziciji moći, odlučuju hoće li pobačaj biti zabranjen, hoće li biti otežan, hoće li biti skup.
Životne tragedije
Mnogo žena strahuje od neželjene trudnoće. Uz teške životne okolnosti koje su ih natjerale na tu odluku sjetimo se krhkih maloljetnica koje su same još uvijek djeca, koje roditelji osuđuju, koje nisu financijski samostalne da odgajaju dijete.
Sjetimo se svih silovanih žena i trauma koje im ne daju da spavaju zbog prigušenog krika koji nose u svojoj nutrini, Trudnoća im je ostala kao bolni podsjetnik na monstruma koji im je upropastio život.
Sjetimo se žena kojima su šefovi na razgovoru na posao, tvoreno postavili pitanje namjeravaju li ostati trudne? Koje su pod prijetnjom otkaza, ako zatrudne.
Sjetimo se žena koje imaju dvoje ili više djece, posao i mnogo obveza da jedva stignu disati.
Sjetimo se ostavljenih djevojaka kojima su dečki i partneri rekli da to dijete nije njihovo.
Sjetimo se žena koje žive sa zlostavljačima i kojima je abortus možda spas da to dijete ne proživljava isti pakao kao i one.
Sjetimo se svih žena kojima je zdravlje u opasnosti i koje porođajem riskiraju svoj život.
Ne znamo što se krije iza tuđih vrata kada se zatvore, zato njegujmo solidarnost sa svim ženama koje proživljavaju neizvjesnu svakodnevicu i žive od danas do sutra.
Empatija i poboljšanje uvjeta
Ne upirimo prstom u njih, ne osuđujmo niti žene koje su pobacile iz vlastita hira ili izbora. Razloga ima mnogo. Popravljanje svijeta i života nije u moraliziranju nego u individualnom i kolektivnom doprinosu da se smanje svi ovi uzroci koji dovode do pobačaja. Da se poboljšaju socijalni, ekonomski, obrazovni i zdravstveni životni uvjeti koji bi potaknuli rađanje željene i sretne djece.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
