Žena – ženu čini robinjom…

Muškarci imaju krunu od zlata, a žene od snijega, rečenica koja mi se urezala u misli. Zar zbilja postoje ljudi koji još tako razmišljaju? Iako je 21 stoljeće i 2017. godina? Zar nisu izumrli još u srednjem vijeku, kada su bile zatvorene u kuhinju?

Prestrašno…

“Curica si, ne možeš to raditi.” – rečenica našeg djetinjstva. Žena si, zakopaj se u kuhinji i šuti.

Pravila.

Zapravo ako pitaš mene  –  ukidanje slobode. Oduvijek sam bila buntovnik u rozoj haljini i šeširiću. Muškarcima je kruna od zlata, s ženama od snijega. Lakše im je u svemu…

Neki baner

Mogli su ostajati duže vanka. Mogli su se prljati u blatu do sutra. A mi ne… jer znaš, cure moraju biti fine i uređene. Moraju slušati mamu i baku dok ih gledaju kako kuhaju. Jednoga dana kada odrastu, da budu dobre žene. Moraju naučiti i šutjet kada treba. A često treba.

Barem u glavama pojedinih žena. Onih koje bi nas zaključale u brak i kuhinju.

Jer… Muškarcima je kruna od zlata, a ženama od snijega. Oni se mogu zaljubljivati i ulaziti u veze kol’ko ih volja.  Poželjno što više. Kažu da se muškarac mora “izživit”… –  Što god to značilo.

A žena? Žena ne.

Ona ne smije voljeti i biti voljena do braka. Inače je vucara. Nečiji ostatak. Mora ljubit onog prvog na kojeg naiđe. Udati se i izrodit mu djecu.

Gonite se!
Svi vi koji tako mislite..
A vi djevojke živite… Izživite se slobodno ❤

Muškarcima je kruna od zlata, a ženi od snijega… (sve više me nervira ova rečenica i ne izgleda mi nimalo mudro).

“Božemprosti ide na muški fakultet, neće ona to završit” Ne može žena strojarstvo. –  Kaže žena, gle čuda. (Okrećem čima vrlo glasno, šteta što ne vidite taj prizor.)

“Božemprosti, šta glumi ona u politici, što ova igra te muške sportove?” ili”Ona direktorica, uff tko zna kako je došla do te pozicije?” (ma naravno da je preko kreveta, kako kvragu drugačije?)

Žena je ženi vuk!

Odvratne smo. Jesmo. Umjesto da se podržavamo, mi jedna drugu ponižavamo gdje možemo više i dublje. Može nas biti sram.

Muškarcima je kruna od zlata, s ženi od snijega. – ili smo same sebi splele krunu od trnja?

Jeste mame, krive ste. Pravite grešku još onda kada prvi put kažete “Skloni bratov tanjur.” Gdje bi on to radio? Pa izgubio bi se do sudopera, jer je sudoper ženski svijet. A vi ih naučile da postoje muški i ženski poslovi. Muški i ženski svjetovi! Znate u školi su me učili da postoji jedan svijet, jedino znano mjesto na kojem postoji život, a zove se zemlja. Bog je stvorio muškarca i ženu na svoju sliku i priliku da si budu ljubav i podrška, ravnopravni. Stvorio je ženu od muškarčeva rebra, da bude voljena! Nije ju stvorio iz stopala – da bude gažena!

Neki baner

Zato majke – krive ste! I treba da trpite cio život i da vam se i kičma i duša slome od posla, jada i muke, jer ste na to pristale. Ali ja neću i svoju djevojčicu ako je budem imala, učit ću drugačije. Učit ću je da se voli i da muško nije manje muško, ako opere tanjur!

Muškarci su mekušci, mamine maze, vječno na nečijoj sisi. Vi ste krive što ih učite da gospodare. Pa nam kruna od snijega. – E meni nije! Moja je od zlata! Od sunca i mjeseca i sreće! Pa ne možemo sve kao oni… – o kako tek možemo i trebamo i znamo! Od igrati se ljeti do mraka, do raditi na najvećim pozicijama.

I opet kažem i čvrsto stojim iza toga – krive ste što obraćamo pažnju na rečenicu “ali ti si žensko.” Krive ste što nas razlikujete. Ženama je kruna od snijega, a krive su zato samo žene. Same. One kroje pravila i odgajaju nove muškarce i žene.

U našim rukama je sve. I sudoper neće ništa muškom djetetu. Vidjela sam neke koji su sami oprali tanjur, gle čuda, tko bi rekao – ostali su živi!

Josipa Milas

Neki baner