Peocijenjeno vrijemem čitanja: 5 minutes
Kažu, riba smrdi od glave. Sve više sam razočarana državom u kojoj vladajući svojim izjavama potvrđuju položaj žena u ovom društvu. To nažalost, nije samo lokalni problem. Radi se o globalnoj problematici koja bi trebala biti u fokusu svakog tko ima utjecaj na društvo i širu zajednicu. Pripadnici našeg državnog vrha u zadnje vrijeme naprosto slave slobodu govora. Pa se čudnovatim istupima dotiču, nažalost, i aktualne teme spolnog zlostavljanja.
Dakako, pristupaju toj problematici bez konstruktivnih rješenja i prijedloga. Već samo uz šokantne istupe i osobna uvjerenja plasirana kao apsolutne istine i činjenice. Koje vjerujem, kao što su i mene, svaku ženu ostavljaju u nevjerici.
Čin vs. posljedica
Razglaba se kako je to uvjetovano spolno zlostavljanje i koje su to razlike u pojmu spolnog zlostavljanja. Ispada da su zabavna i filmska industrija drugi svijet. Taj svijet, dakako, ima svoju cijenu i nije za svakoga. Znači li to da je tamo spolno zlostavljanje dopustivo? Treba li se očekivati? Moraju li se glumice ili pjevačice pripremiti na to?
S druge strane, pitam se čime to državni vrhovi trguju da si dozvole ovakvo razdvajanje svjetova? Očito i to ima svoju cijenu – koju, nažalost, plaća društvo.
Da razjasnimo stvari. Spolno zlostavljanje je spolno zlostavljanje. Čin je svugdje jednak. Jedino posljedice koje snosi zlostavljač mogu biti klasno-statusno uvjetovane. Žrtva seksualnog uznemiravanja je žrtva seksualnog uznemiravanja. U filmskoj i svim drugim industrijama. U Hrvatskom saboru. Ili u mjestu Hrvatskog Zagorja pod nazivom Špičkovina.
Dakle, ponovimo. Jedino posljedice koje snosi zlostavljač mogu biti klasno-statusno uvjetovane. Kao i cijepljenje u RH, primjerice. Ili napredovanje u našim državnim tvrtkama. Ili, slično.
Kao ženi, koje god moje zanimanje bilo, kojoj god industriji, staležu, klasi ili društvenom statusu pripadala, nedopustiva i krajnje šokantna su mi mišljenja da spolno zlostavljanje nije svugdje jednako. I još mi je više nedopustivo da posljedice za zlostavljača (ako ih uopće ima) nisu svugdje jednake. Odnosno, da su klasno-statusno uvjetovane.
Umjesto upiranja prstom u ženske žrtve, preusmjerimo ga na muške zlostavljače
Zgrožena sam od upiranja prstom u ženske žrtve i razmatranja je li možda tražila zlostavljanje? Je li možda zaslužila isto? Hoće li ženski seksipil i privlačnost biti proglašeni sredstvom zločina? I u isto vrijeme služiti kao opravdanje muškom nasilju i zlostavljanju? Hoće li ženske žrtve biti kažnjene jer su trgovale svojom privlačnošću i seksipilom? Kako ja to vidim?
Naime, nijedna žena ne treba se ispričavati niti opravdavati zbog svog seksipila ili privlačnosti. Dakle, najizazovniju, najprivlačniju, najoskudnije odjevenu ženu, pa i golu ženu – protiv njene volje nema pravo taknuti nijedan čovjek ovog svijeta!
Umjesto da se upire prstom u ženske žrtve, zašto ne bismo upirali prstom u muške zlostavljače? Zar u njima i nije cijela problematika? Zar ne idu od njih nedjela? Zašto se ne bismo bavili problematikom perverznim bolestima njihovog uma?
I pitanjem zašto često u činu zlostavljanja (koje ni ne treba biti fizičko) pred ženskim tijelom muška suzdržanost doživljava invaliditet visokog stupnja? U najvećem broju, žrtve su žene.
#Nijetražila
Pa umjesto da razglabamo o kredibilitetu žrtve, otvarajmo radije temu nasilnika i perverznih bolesti njegovog muškog uma.
Prekinimo upirati prstom u ženske žrtve i preusmjerimo ga na muške zlostavljače. U ženskom tijelu nije problem. Apsurdno je uopće isticati da nijedna nije tražila. Zlostavljanje je nedopustiv čin i povreda ljudskosti u svim klasama i staležima.
Dok je većinski broj žrtava ženskog roda, pitanje spolnog uznemiravanja usko je vezano s pitanjem položaja žena u društvu. To je boljka društva i trebala bi biti boljka svaka žene. Svojim proročanstvima i iskazima, vladajući čine sve da tu problematiku ne osvijeste u društvu. Dapače, da je stave pod zavjesu srama – koji je naravno, usmjeren na žene i žrtve.
Licemjerje i nejednakosti
Žene od malena truju sramom. Ženska biologija treba biti diskretna. Inače, moguće je kažnjavanje u raznim oblicima. Ženska fizionomija i biologija slavi se jedino pred činom rađanja novog života.
Tu je u pitanju sama milost od Boga. Dok, ženski nagoni, porivi i potrebe moraju biti pod velom srama. Diskrecije. Jer oni graniče s vulgarnošću i jednostavno nisu primjereni. I mogu dovesti do pogubnih posljedica i izazvati zlostavljanje. Suzdržite se, žene, od vlastite prirode! Prekrijte svoja tijela! Da njima bude lakše. Da ne dođu u napast.
U međuvremenu, nek po nama, ženama, naveliko štrca njihova muška glupost dok ne ostanemo bez zraka. Neće ići. Barem ne u mom slučaju. Krajnje je vrijeme da svaka žena za sebe osvijesti ovu problematiku.
I, da svaki slučaj nejednakosti svaku od nas pogodi osobno. Jer i jest osobno. Ako svaka od nas započne od sebe i ne dozvoli svjedočiti serviranim nejednakostima, promjena je moguća.

Budite sexy cool
Da zaključim. Žene, budite sexy cool. S vama je sve u redu. Sram nek bude rezerviran samo za neprimjerenost zlostavljača. Jer pitanje spolnog uznemiravanja nije problematika ženskog seksipila ni trgovanja istim. Nadalje, pitanje spolnog uznemiravanja i položaja žena nije lokalni ni regionalni problem. Staležni ili klasni.
Globalno je prisutan i svakog bi trebalo boliti uho za navedenu problematiku. Ponajprije, one koji imaju platformu za utjecaj na oblikovanje našeg društva. Feminizam je često prikazan krivo i potrebna je edukacija oko tog pojma.
Međutim, što god mislili o feminizmu, bit će potrebe za njim. U najmanju ruku, bit će potrebe za feminizmom sve dok god ima potrebe za sigurnim kućama. U koje smještaju žene.

Volim se predstaviti kao ljudsko biće. Bez sve one buke koje dodajemo u opis profila. Uvelike živim po osjećaju, često izbjegavajući što se mora. Uvijek biram surovu suštinu ispred filtrirane vanjštine. Stvari s kojima gubimo pojam o vremenu, bitne su. Za mene je to pisanje. Jer na kraju dana, život je ono o čemu piše poezija, pjevaju pjesme i pričaju priče…
				