U Lijepoj Našoj danas možeš birati po vlastitom nahođenju sve što je na jelovniku, a nudi se 1000 splačina od kojih te baš svaka vodi u gastroenterološke boleštine. Svi već znaju da je opasno bilo što od toga staviti u usta jer što god odabereš, svakako se nećeš spasiti dugotrajnog previjanja od teške mučnine i riganja.
Nekad prije tamo su u kuhinji, sada već bivše dvije garniture nadri kuhara nasjeckale luk i stavile par kapi ulja u lonac, s namjerom da skuhaju NEŠTO – bez plana, bez poštene namjere i bez ikakvog znanja o kuhanju. Jebalo im se živo hoće li upropastiti junca kojeg su se namjerili nasjeckati na sitno i pretvoriti u gulaš, kao što su obećavali. Boljelo ih je dupe hoće li se netko otrovati tim bućkurišem i bilo im je svejedno da li će netko shvatiti da zapravo ne znaju što rade. Da zabave gladne duše koje su s puno nade čekale svoj jedini obrok, neprestano su vikali “bit će fino, bit će fino!”
Gladna duša je lakovjerna i na to su s pravom tipovali.
Gladna duša je slaba i to su znali, pizda im materina!
Gladna duša je kao malo dijete, predaje se potpuno i iskreno onome tko im pokaže sisu.
Dok su dinstali luk i pokazivali sise, koje su već odavno bile smežurane i suhe i dok su se zajebavali i provodili, izgorio im je luk, pa kad su vidjeli da su usrali motku, sklonili su junca na sigurno i daleko od očiju onih što su u njih gledali kao u Bogove koji će im pomoći da se spase umiranja od gladi i napaćenosti. Gladnima su zamazali oči, mašući im pred nosom s onim suhim sisama, a junca više manje izrezali na komade i razdijelili među sobom. Ispraznili su i ambare sa žitom, pokrali šećer, sol, brašno, jaja, mrkve, kupus – sve su odnijeli i još su se brinuli da onemoguće svakoga tko bi pokušao uzgojiti nove junce, nove mrkve ili novo žito. Smišljali su zamke i trice, podmetali klipove i mic po mic uništavali svaku grudu zemlje, svaku kap vode i svako zrno volje koje se pojavilo. Uključili su sve svoje tetke, stričeve, ujake i ljubavnike u tu svoju prljavu rabotu. Dok su gladne držali za praznim stolom i smješkajući im se obećavali odličan gulaš, njihovi poslušnici opelješili su im sve što su vjekovima stvarali. Odnijeli su im obiteljske vrednote, zgazili im samopoštovanje i satrali im zdravlje. Od vrijednih, radišnih ljudi napravili su jadnike koji ne mogu nahraniti vlastito dijete, dostojno pokopati rođenu mater, niti zaraditi za metak kojim bi si skratili muke. Predstavili su se kao vrsni kuhari, a bili su obična grupa nedojebanih, beskrupuloznih majmuna, no s odličnim sposobnostima zamazivanja očiju, manipuliranja masama i smišljanju trapula koje su sve od reda bile učinkovite.
Izvana su izgledali kao pristojni, moralni i sposobni ljudi, a bili su najgora sorta kriminalaca koja u svim ostalim državama svijeta završi u najbolje čuvanim zatvorima. Pametni ljudi paze na takve, kao što se pazi da ne pobjegne smrtonosni virus iz laboratorija. Kod nas slobodno šetaju, nose skupa odijela, voze bijesne aute, vozikaju se avionima i jebu narod koji je gladan i letargičan. Samodopadno se šepure, kradu, ljenčare i šire se poput peronospore. Zanimljivo je da ih referentna masa još uvijek gleda s obožavanjem unatoč svim njihovim grijesima, pa se stječe utisak da nam je narod generalno sklon mazohizmu. Ona šačica koja ne voli kombinaciju sex i batine, nije dovoljno brojna da se odupre cijeloj toj papazjaniji, zato pakiraju kofere, djecu i žene, pa s karavanom tuge odlaze pognute glave negdje gdje sunce drugačije sja, gdje voda nema tako dobar okus, ali gdje je nepravde manje i gdje ljudi jedu svaki dan.
Nikome nije palo na pamet da se buni, jer gladna duša ima samo jednu misao – kako ne umrijeti od gladi, kako spasiti goli život?!
Gladni nemaju snage, niti volje. Oni samo žele utažiti glad.
Dok su ovi rješavali junca komad po komad, pala je kiša pa su oni jadnici uhvatili svatko po koju kap i samo zato preživjeli.
Nisu svi ostali živi, ali većina ipak jeste.
Sad su došli treći. Zveckaju novim rajnglama, razmeću se raznim povrćem i kuhinjskim izrazima na tečnom francuskom. Paradiraju u novim, po mjeri skrojenim kuharskim odijelima i nadaju se da oni gladni i iznemogli nemaju vise snage ni volje da obraćaju pažnju na njih, jer zanju da neće tu biti niti tople juhe, a niti davno obećanog, finog gulaša. Ovi zadnji mahnito traže ostatke onog junca i boli ih kita za sve ostalo. Na meniju su ista jela i kao posljedica- isti proljev praćen mučninom i povraćanjem. Već dehidrirani bolesnici, nisu u stanju preživjeti još jednu seriju riganja i sranja. Ili možda jesu?!
Kako god, ipak odosmo svi u tri lijepe materine, zajedno s davno ukradenim i raskomadanim juncem, onim povrćem i svim jebenim, uvaženim stranim kuharima, domaćim asistentima i peračima prljavog suđa, skupa s cijelim bogatim magacinom delicija koje smo na početku imali. Istina je da svi moramo jednom umrijeti, ali zar baš gladni, obespravljeni, goli i promrzli?
Viktorija Herak
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
